Mjesto radnje: Lidl. Vrijeme radnje: rano poslijepodne. Stojim pored polica krcatih američkim proizvodima s dvije tegle namaza od kikirikija u rukama. Prilazi mi sredovječni čovjek i pita držim li to senf. Na moj odgovor da je u staklenkama maslac od kikirija, on započne paljbu o tome kako je to američko smeće, kako smo pod konstantnim utjecajem Amera, te kako je to loše. Stojeći tako nasred njemačkog dućana, u koji sam se dovezla u svom korejskom autu nakon radnog vremena provedenog u poljskoj firmi, znojeći se u bluzi sašivenoj u Bangladešu, nisam mogla ne zapitati se: Je li amerikanizacija loša stvar?…
2 CommentsMaggie's Room Posts
Sinoć sam se prisjetila zašto volim rock. Zašto bih uopće zaboravila tako nešto, sigurno se sad pitate. Istina je da sam zametena poslom, ometena vrućinom, noseći se s problemima svakodnevice nalazila sam malo vremena i energije za posvećivanje svojoj velikoj strasti – glazbi, ili točnije – rock glazbi. Gotovo je zastrašujuća lakoća kojom sam zamijenila sortiranje playlisti po danu, dobu i raspoloženju jednim klikom na radio stream s kojeg dopiru lagani ritmovi ljetnih pop pjesmuljaka. Za podsjetnik mi je bio potreban film iz naslova – Rock of Ages. Tom Cruise u ulozi rock zvijezde pobuđivao mi je dovoljno skeptičnosti da…
Comments closedBilo ju je tako lako mrziti. Duga plava haljina ocrtavala je isklesano tijelo. Svakim korakom obujmila bi bujne bokove i načas otkrila duge noge. Dok sam ju promatrala kako se njiše kao da je na pariškoj modnoj pisti umjesto na prilazu mojoj kući, zamišljala sam kako odlazim po pušku. Pucam, a na plavoj haljini pojavljuje se crvena mrlja. Ona pada, a duga zlatna kosa kupa se u lokvi krvi. Približavala se poput predatora koji je došao po plijen i niti jedna mjera nije bila prestroga da bi ga se zaustavilo. Stvarnost je pozvonila na vrata. Skamenila sam se, poprimivši boju…
Comments closedOluja će, pomisli dok zatvara prozor. Sunčan ljetni dan polako zasjenjuju crni oblaci. Možda bi ipak trebala obući duge hlače umjesto ovih kratkih. Ali nema volje sad mijenjati odjeću. Dohvaća torbu i kreće prema izlazu. Sjeda u pregrijani auto. Sjeti se kako po medijima upozoravaju da se ne smije sjedati u vreli auto. Loše je to za zdravlje, kažu. A što nije? Vozi mirno. S radija dopire zvuk nekog ljetnog pjesmuljka. Ne zna točno kojeg, svi joj zvuče isto. Gradske ulice prazne su. Ljudi su pobjegli s užarenog asfalta potražiti morsko osvježenje. Odgovara joj to. Vozi brže. Ubacuje u petu.…
One CommentKad je polako otvorila oči, ustanovila je da se nalazi na podu dječje sobe. Nije se u prvi mah mogla sjetiti kako je na njemu završila. A onda polako, poput kolonije mrava koja se jednolično kreće ka svome cilju, od peta prema vratu, pobuđujući trnce, pred očima joj se ukaže onaj jeziv prizor. Gubila je dah. Osjećala se sputanom. Bojala se ustati. Bojala se ponovno pogledati u smjeru krevetića. Bojala se da je njezina Malena… da su Oni… došli po nju…. ne, ne, neće uopće razmišljati o tome. Ustala je polako, još uvijek osjećajući slabost u nogama. Dječji krevetić bio…
Comments closed