Maggie's Room Posts

Zanimljivo je kojom brzinom se stvari u životu mijenjanju. Plovimo svojom mirnom rijekom, samo jedan mali brodić od stotina, gledamo prema horizontu i držimo kormilo ravno. A onda, puf. Neki nemili događaj zabije se u naš brodić, razbije nas na tisuće komadića i izbaci iz korita. Samo tako. U djeliću sekunde. Jednu sekundu ste najsretnije dijete na svijetu, drugu pak trudna djevojka bez krova nad glavom i kune u džepu. Jednog trenutka postojite samo vas dvoje, muzika i plesni podij, u idućem trenu njega više nema. Jedne subote ujutro kupite najveći krevet koji postoji, a u nedjelju ga više nemate…

The lasting first impression, is what you’re looking for, pjevaju Duran Duran. Zaista, prvi dojam stvoren o osobi nije samo prvi, trenutni, već se proteže kroz neki vremenski period. Prvi dojam olakšava nam da stvorimo sliku o tek upoznatoj osobi. Pokušavamo osobu svrstati nekamo dodijeljujući joj niz poznatih karakteristika. Stvorivši sliku o nekoj osobi, mjesecima ćemo tumačiti postupke te osobe tako da se uklopi u sliku koju smo nacrtali. Iz jednom postavljenih okvira, teško je izići. Ali oni koje tvrde da je nemoguće, u krivu su. Autorica je prije vise od pola godine stekla prvi dojam o Sandru – hladan,…

Dok im je točila novu čašu vina, autorica upita “Ds, sjećaš li se kad smo tu kod mene pili viski onu večer kad sam dala zadnji ispit?”. Odgovorivši potvrdno, Ds upita kada je to bilo. “Prije 7 mjeseci”, odgovara autorica. Zagrcnuo se vinom. “Molim? 7 mjeseci je prošlo?! A k vragu i sve…” Autorica je ostala zbunjena. “Što se dogodilo?”, upitala je. “NIŠTA. Ništa se nije dogodilo, u tome i je problem. Sada je sve isto kao i pred 7 mjeseci.” “Ali nije. Diplomirali smo…”, pokušala je reći nešto smisleno. “Ništa se POZITIVNO nije dogodilo”, prekinuo ju je. Uzdahnula je.…

Toplo srpanjsko sunce grijalo joj je obraze dok je sjedila na rubu Gorky Parka. Budnim okom pazila je na ruksake prijatelja koje čuje kako upravo vrište sa roller coastera ispred nje. Vlakić na tračnicama upravo se uspinjao prema svojoj drugoj smrtnosnoj petlji, a ona je, pohlepno ližući već drugu kuglicu sladoleda, razmišljala kako je život lijep. Netom diplomirana i zaposlena, provodi prve dane inženjerskog života s veselim društvom u Rusiji. Moskva joj se jako sviđa. Tako je velika, crvena, živa, topla, prepuna srpa i čekića. Nešto je neobično u tom gradu – istovremeno je tako uznemirujući i tako smirujući, tako…

Dok INXS pjevaju “We could be perfect strangers, hello, won’t you look in my eyes?“, autorica razmišlja o međuljudskim odnosima. Razmišlja o tome tko su joj pravi prijatelji, tko su oni u njezinom životu koji su joj zaista pogledali u oči.  “Vjeruješ li u muško-ženska prijateljstva?”, jedno je od onih pitanja koje autorici obično dižu dlake na rukama. Vjeruješ li u Boga je opravdano pitanje. Obično zahtijeva jednostavan da / ne odgovor i normalan nastavak konverzacije. Tijekom života možemo vjerovati u mnoge stvari – boga, život poslije smrti, da ćemo umrijeti stari i bogati… Prijateljstvo nije jedna on njih. Prijateljstvo…