First Impression

The lasting first impression, is what you’re looking for, pjevaju Duran Duran. Zaista, prvi dojam stvoren o osobi nije samo prvi, trenutni, već se proteže kroz neki vremenski period. Prvi dojam olakšava nam da stvorimo sliku o tek upoznatoj osobi. Pokušavamo osobu svrstati nekamo dodijeljujući joj niz poznatih karakteristika. Stvorivši sliku o nekoj osobi, mjesecima ćemo tumačiti postupke te osobe tako da se uklopi u sliku koju smo nacrtali. Iz jednom postavljenih okvira, teško je izići. Ali oni koje tvrde da je nemoguće, u krivu su.
Autorica je prije vise od pola godine stekla prvi dojam o Sandru – hladan, nekomunikativan, sebičan, i sveukupno malo čudan. Dobro su se slagali, jer su funkcionirali po principu “ti ne diraj mene, ja neću tebe”. Lasting first impression trajao je mjesecima. Teško je reći kada se taj prvi dojam počeo zaista mijenjat. Počeli su komunicirati. Autorica je počela slušati. Povjerio joj se, baš kao i ona njemu. Kao poprilično različite osobe pokazali su zavidnu razinu razumijevanja jedno za drugo i u kratkom vremenu se jako zbližili. Doznala je da se ispod njegove hladne vanjštine krije draga i brižna osoba. Epitet čudan zamijenila je epitetom neobičan. Smiren, staložen, jasno formiranih stavova u životu, često je propitkivao njene vlastite i tjerao ju na razmišljanje. Toliko se naviknula na komunikaciju s njim, da joj više ne smeta ni muzika kojom ju je običavao terorizirati satima.
“Da mi nisi dala priliku, nikad ne bismo ostvarili ovakvu komunikaciju kakvu sada imamo”, rekao joj je nedavno. “Ali nisam ti dala priliku. Prilika se jednostavno stvorila. Činjenica da si ti mene uspio razuvjerit da si takav kakav sam mislila da jesi i uvjeriti me da si skroz drugačiji ovisila je isključivo o tebi”, odgovorila mu je. Kroz život, autorica je upoznala mnogo različitih ljudi. Prvi dojam o nekome ju je često prevario, iako promjena u mišljenju o osobi nije nikad bila toliko intenzivna kao u slučaju Sandra. Zapitala se. Postoji li još ljudi s kojima (ne)svjesno odbija komunikaciju jer ima loš prvi dojam o njima? Trebamo li ljudima dati priliku da nas razuvjere da nisu onakvima kakvima ih smatramo? Ili takve prilike jednostavno nisu namijenjene tome da se daju, već se jednostavno dogode ili ne? Propuštamo li time mnogo lijepih odnosa? A s druge strane, podižući zid na temelju prvog dojma, štedimo li se nepotrebnih razočaranja?