Skip to content →

DS

Dok im je točila novu čašu vina, autorica upita “Ds, sjećaš li se kad smo tu kod mene pili viski onu večer kad sam dala zadnji ispit?”. Odgovorivši potvrdno, Ds upita kada je to bilo. “Prije 7 mjeseci”, odgovara autorica. Zagrcnuo se vinom. “Molim? 7 mjeseci je prošlo?! A k vragu i sve…” Autorica je ostala zbunjena. “Što se dogodilo?”, upitala je. “NIŠTA. Ništa se nije dogodilo, u tome i je problem. Sada je sve isto kao i pred 7 mjeseci.” “Ali nije. Diplomirali smo…”, pokušala je reći nešto smisleno. “Ništa se POZITIVNO nije dogodilo”, prekinuo ju je. Uzdahnula je. Znala je da ga muči odrastanje. Znala je da ga muči činjenica da treba naći posao, stan,  da se treba počet brinut sam o sebi.
Prije 7 mjeseci, nju su mučili slični problemi. Bila je besciljna i uplašena.  A onda su se stvari počele sortirati i polako poprimati neki pravilan oblik. Dok ga je gledala kako se muči s dilemama, htjela je povikati “gledaj mene, ja sam uspjela, možeš ti to”. Htjela mu je pomoći, ali nije znala kako. Rekla mu je da na nju može računati u svim životnim situacijama i to je bilo najbliže što je smjela reći bez da on osjeti kako mu se vrijeđa ponos.
Sjetila se riječi njihovog zajedničkog prijatelja. “Kada smo bili u osnovnoj školi, imali smo najbolje ocjene. Upisali smo najbolju gimnaziju jer smo znali da je to pravi put. Kada smo bili u gimnaziji, imali smo najbolje ocjene. Upisali smo najbolji faks jer smo znali da će nas to odvesti na pravi put. Na faksu, imali smo najbolje ocjene da možemo birati najbolji posao. Ali problem je da više nije jasno definirano koji je posao najbolji. Nema utabane staze koju možemo slijediti.” Nema. Sada je na nama da utabamo svoj put. Da u moru prilika koje nam se nude prepoznamo onu koju treba prihvatiti i propustimo one koje treba pustiti. Teške su to odluke, ali sastavni su dio odrastanja. Odrastanje je irreverzibilan proces, započet prije nekog vremena, u nekim slučajevima protiv naše volje. Proces je to koji svatko od nas mora proći sam. Nema pametnih savjeta, nema crno bijelih odluka, nema ispravka. Ali ima ljudi koji će, iako u nemogućnosti da eksplicitno pomognu, stajati uz tebe dok prolaziš kroz taj proces. I reći će “nije lako, ali uspjet ćeš”.
Dok je gledala zabrinuto lice Ds-a kako tupo bulji u čašu vina, autorica ga upita “Hoćeš slušati Bowieja?”.
Kako je njegovo lice poprimalo veseliji izraz pretvarajući se u potvrdan odgovor, autorica se nasmiješi. Večeras će biti ono dvoje ljudi otprije 7 mjeseci – pit će vino, slušat Bowieja i ne raditi ništa. Jer ponekad, ali samo ponekad, odrastanje može pričekat do drugog jutra.

Published in zivot

Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published.