Skip to content →

Maggie's Room Posts

Gdje je Bosansko Grahovo?

Danas se u Hrvatskoj obilježava Dan Oluje. Političari posjećuju kninsku državu, nacionalisti okreću vola na ražnju uz zvučnu kulisu Čavoglava, veliki domoljubi na balkone i prozore viješaju hrvatske zastave proizvedene u Kini. Onaj malobrojni, radni dio Hrvata razočaran je što blagdan pada u nedjelju, jer im je tako uskraćen jedan zasluženi neradni dan. Ukratko, proslava Dana Oluje ne razlikuje se mnogo od proslave bilo kojeg drugog praznika u Hrvatskoj. Meni je danas dan na koji se prisjećam jedne priče. Kraj je kolovoza 1991. Uzdrmana vijestima o nadolazećem ratu koje pristižu sa svih strana, jedna ni po čemu osobita obitelj odlučuje…

Comments closed

Kad stvari izađu iz mode

Večeras pišem blog post na temu koja je već toliko izlizana i otrcana, da me i sam pokušaj pisanja o njoj stavlja u poziciju hodača po tankom ledom. Kako odmičem, svakom novom rječju riskiram da propadnem u hladnu vodu i u njoj se nemilosrdno utopim. Pogodili ste: pišem o muško-ženskim odnosima, ili točnije o nedostatku istih. Nadahnula me grupica mladih zgodnih žena, koje su se žalile kako subotu navečer provode same jer su ih njihovi odabranici nedavno napustili. Neću vam lagati: i sama sam nedavno bila u toj poziciji. Prošla sam svih pet faza prekida i provela sate i sate…

Comments closed

Land of Hope and Dreams

Prošli tjedan provela sam nekoliko dana u Beču. Tko nije vidio zašto, neka baci pogled ovdje. Kako putovanje ne može biti putovanje bez da pišem o njemu, moram iskoristiti priliku da to napravim upravo ovdje. Beč mi je postao jako drag još prvi put kad sam posjetila. Prije točno 10 godina, krenula sam u austrijsku prijestolnicu po kanadsku vizu. Došla sam u rano jutro, oko kojih 6 sati na autobusni kolodvor s ciljem pronalaska ambasade. Ono što me iznenadilo tada, i svaki put me iznova fascinira jest kako je taj grad dobro prometno povezan. Podzemna, bus i tramvaj jako su…

Comments closed

Šef nam je nagradio trud

Kažu da se čovjek ne može smatrati pravim rock ‘n’ roll fanom ako nije vidio Springsteena na koncertu. Nakon koncerta održanog sinoć, 12.07., na bečkom Ernst Happelu, odgovorno tvrdim da nema istinitije tvrdnje. Kroz 3h i 40min pokazao je zašto još uvijek, s 63 godine, opravdava nadimak – The Boss. Krenuo je žestoko, ne puno kasnije od najavljenog. We Take Care Of Our Own odjeknulo je stadionom koji se u tim trenucima još uvijek punio. Nastavak je uslijedio u obliku naslovne pjesme s najnovijeg albuma – Wrecking Ball, nakon koje je publika na travnjaku, posve razbuđena, veselo dočekala Badlands. Hladna…

Comments closed

Krpice naše svagdašnje

Jučer mi se dogodila smiješna scena. Uletavam u ured nakon ručka, tijekom kojeg sam nehotice čula izjavu naše HR djevojke o tome kako ćemo dobiti službeni memo s dress codom. Ured je pun programera, koji sjede u svojim laganim ljetnim hlačama i kariranim košuljama, sa slušalicama na ušima, zadubljeno gledajući svoj monitor, ne primjećuju uopće da se u sobi dogodila promjena. Uzviknem: – Hej dečki, dobit ćemo i službeni dress code. Filtirajući ključnu riječ, kolega skida slušalice i ushićeno viče: – Kod! Kakav kod?! Drugi pljesne: – Dres kod! Jel to neki novi agilni development? Čiji je to kod? Jel…

4 Comments