Oprostite mi što sam večeras malo morbidna. Pokušavam sažeti sve što mi je na pameti a da to pritom ima formu. Uvod bi se dao sažeti u jednu rečenicu: razmišljam o smrti. Razmišljam o tome koliko je život kratak i kako se lako prekine. U trenu. Jednog trenutka si tu, a već u idućem si dva metra pod zemljom. Kad se sjetim toga, najčešće počnem nekontrolirano plakati. Mali smo, beznačajni, krhki. Kao kršćanka, vjerujem u život poslije smrti. U nekom obliku. No, bez obzira kako “ono tamo” izgleda, činjenica je da ovo ovdje imamo samo jednom. Baš zato što je…
Comments closedMaggie's Room Posts
Hana i ja smo se bile zajedno već dugi niz godina, ali nisam ju voljela. Njezina pojavljivanja u mom životu ostavljala bi me umornu i iscrpljenu. Jednog subotnjeg prijepodneva, odmarajući se od još jednog njezine razorne posjete ležala sam na kauču listajući Cosmo. Škicala sam jedne preskupe crvene cipele. Razmišljajući kojeg užitka ću se morati odreći da si ih mogu priuštiti, jedva sam zamijetila vibriranje bijelog mobitela. Na zaslonu se pojavila nasmiješena Silvijina slika. Kao i obično, zvučala je kao da je netko pritisnuo fast forward na staroj audiokazeti. Iz gomile informacija kojima me obasula, uspijela sam isfiltirati ključnu rečenicu.…
Comments closedDanas se u Hrvatskoj obilježava Dan Oluje. Političari posjećuju kninsku državu, nacionalisti okreću vola na ražnju uz zvučnu kulisu Čavoglava, veliki domoljubi na balkone i prozore viješaju hrvatske zastave proizvedene u Kini. Onaj malobrojni, radni dio Hrvata razočaran je što blagdan pada u nedjelju, jer im je tako uskraćen jedan zasluženi neradni dan. Ukratko, proslava Dana Oluje ne razlikuje se mnogo od proslave bilo kojeg drugog praznika u Hrvatskoj. Meni je danas dan na koji se prisjećam jedne priče. Kraj je kolovoza 1991. Uzdrmana vijestima o nadolazećem ratu koje pristižu sa svih strana, jedna ni po čemu osobita obitelj odlučuje…
Comments closedVečeras pišem blog post na temu koja je već toliko izlizana i otrcana, da me i sam pokušaj pisanja o njoj stavlja u poziciju hodača po tankom ledom. Kako odmičem, svakom novom rječju riskiram da propadnem u hladnu vodu i u njoj se nemilosrdno utopim. Pogodili ste: pišem o muško-ženskim odnosima, ili točnije o nedostatku istih. Nadahnula me grupica mladih zgodnih žena, koje su se žalile kako subotu navečer provode same jer su ih njihovi odabranici nedavno napustili. Neću vam lagati: i sama sam nedavno bila u toj poziciji. Prošla sam svih pet faza prekida i provela sate i sate…
Comments closedProšli tjedan provela sam nekoliko dana u Beču. Tko nije vidio zašto, neka baci pogled ovdje. Kako putovanje ne može biti putovanje bez da pišem o njemu, moram iskoristiti priliku da to napravim upravo ovdje. Beč mi je postao jako drag još prvi put kad sam posjetila. Prije točno 10 godina, krenula sam u austrijsku prijestolnicu po kanadsku vizu. Došla sam u rano jutro, oko kojih 6 sati na autobusni kolodvor s ciljem pronalaska ambasade. Ono što me iznenadilo tada, i svaki put me iznova fascinira jest kako je taj grad dobro prometno povezan. Podzemna, bus i tramvaj jako su…
Comments closed