Sad je ono blagdansko vrijeme, ono vrijeme kad punog želuca uz kap alkohola i blinkave žaruljice na boru lagano počinjemo reminiscirati o protekloj godini. Sada je dobro vrijeme da pogledamo unatrag i vidimo što smo sve napravili, što smo propustili napraviti, čime se osobito ponosimo, a što bismo rađe zaboravili. Svaka godina donosi nešto novo, nešto staro, nešto neočekivano i ponešto uobičajeno. Štogod to u vašem slučaju bilo, nadam se da ste našli balans između stvari koji vas usrećuju i onih koje vas rastužuju. Nadam se da vam je godina na izmaku bila puna uspona, ali i dovoljno padova da…
Comments closedMaggie's Room Posts
Danas sam zapalila svijeću za Vukovar. Pritom su me upitali jesam li pobornik simbolike. Nisam pobornik simbolike. Ne volim crvene ruže za Valentinovo. Ne volim šarena jaja za Uskrs. Ne volim ikakvo isticanje nacionalno vjerskih običaja. Mislim da je jedino opravdano koračanje uz zastavu ono na Olimpijskim igrama. Moja svijeća nije isprazan simbol fraza kojima se mediji razbacuju ovih dana. Moja svijeća nije spomen gradu heroju. Nije spomen hrvatskom Staljingradu. Ona ne gori zbog velikočetničke agresije, ne predstavlja ni Hrvate ni Srbe, ni lijeve ni desne ni nesvrstane. Moja svijeća gori za čovječanstvo. Ako mene pitate, svijet je tog hladnog…
Comments closedAll the world’s a stage, and all the men and women merely players, rekao je jednom davno veliki pisac. Pa dame i gospodo, dobrodošli u našu malu državicu Hrvatsku u ranom 21. stoljeću. S ponsom predstavljamo teatara apsurda. Scena 1 Unutrašnjost Dalmatinske zagore. Nedjelja poslije podne. Na TV-u sedamnaesta repriza holivudske izvedbe Romea i Julije. Ivan i Hrvoje, najbolji prijatelji i susjedi, sjede zavaljeni u zadmiljenoj sobi, ispijaju pivu i površno prate film. “Oh budi nekog drugog imena! Što je u imenu? Ono što zovemo ruža pod nekim drugim imenom jednako bi slatko mirisala”, citira Claire Danes u pozadini. Ivan:…
Comments closedJesen je već dobrano zamijenila ljeto na gradskim ulicama, a ja koristim zadnje zrake sunca da bacim jedan zadnji osvrt na proteklo ljeto. Usuđujem se reći da je prošlo ljeto bilo jedno od najboljih do sada. Da nema ove podmukle ozljede Ahilove tetive koja se kukavički provlači već puna 2 mjeseca, lako je moglo biti i najbolje. Putovanja, daleke zemlje i upoznavanje kultra lako mogu postati samo bezlične slike u albumu ako nema ljudi koji s kojima ih prolazimo. Ljudi su ti koji čine priču i zaokružuju poglavlja. Zato želim još jednom zahvaliti prijateljima u San Franciscu koji su mi…
Comments closedImam ja tu jednu manu. Ispravak: imam ih mnogo. Ipak, ova jedna se ističe iznad ostalih. Često me izluđuje. Moja najveća mana je da odustanem kada postane teško. U današnje vrijeme, kad svi koriste online alate za uljepšavanje sebe, bilo bi normalno da ja koristim svoj blog za uljepšavanje istine o sebi. Mogla bih vas sada uvjeravati kako sam ja baš super i suptilno vam prezentirati neku pričicu koja to potkrijepljuje. Ali danas sam vam odlučila ispričati o svom najvećem strahu – onom od neuspjeha i načinu nošenja s njim – odustajanjem. Odustajanje je moj način funkcioniranja. Odustala sam od…
Comments closed