Jesen je već dobrano zamijenila ljeto na gradskim ulicama, a ja koristim zadnje zrake sunca da bacim jedan zadnji osvrt na proteklo ljeto. Usuđujem se reći da je prošlo ljeto bilo jedno od najboljih do sada. Da nema ove podmukle ozljede Ahilove tetive koja se kukavički provlači već puna 2 mjeseca, lako je moglo biti i najbolje.
Putovanja, daleke zemlje i upoznavanje kultra lako mogu postati samo bezlične slike u albumu ako nema ljudi koji s kojima ih prolazimo. Ljudi su ti koji čine priču i zaokružuju poglavlja. Zato želim još jednom zahvaliti prijateljima u San Franciscu koji su mi pokazali najbolje od (ne tako sunčane?) Kalifornije, te prijateljima u Kanadi, koji su mi kroz godine postali bliže rodbini nego što je to većina članova moje krvne rodbine. Na putu sam upoznala još mnogo zanimljivih ljudi koji su vješto popunili kolaž uspomena i nadam se da će biti prilike da ih sretnem ponovno, po mogućnosti uskoro.
Naravno, putovanja dođu i prođu, a svakodnevica ostaje. Stoga najveća hvala ide mojim prijateljima koji me trpe iz dana u dan, i s kojima sam provela neke od najljepših, naizgled najobičnijih trenutaka ljeta.
Dobro sad, dosta sentimenta za jedan post. Priznala sam vam već, bilo je prekrasnih trenutaka. Bilo je naslikavanja po Stanfordu, vožnje Golden Gateom, vrištanja na roller coasterima u Montrealu, koncerta The Curea. Bilo je vikenda u Delnicama i roštiljanja u Zagorju. Bilo je trčanja po nasipu i ispijanja pive ispred firme. No, nije cijelo ljeto bila samo uživancija i opuštanje. Bilo je ovo i ljeto u kojem sam intenzivno radila na sebi. Suočavala sam se sa svojim strahovima i pritom gradila bolju i snažniju sebe (ok, oslabljelu tetivu ne računam u ovo). Shvatila sam koje me stvari istinski vesele, što želim za sebe u skoroj budućnosti i polako učim kako to i dobiti. I dok se svijet oko mene usporava, smiruje i polako priprema za zimsku hibernaciju, ja se ubrzavam. Čeka me period još intenzivnijeg rada na sebi, još više pobijeđenih strahova i puno izazova. Čim se tetiva smiri, čekaju me još i fizički izazovi i podizanje forme.
Zato, s posljednjim pogledom na minulo, dugo, toplo i lijepo ljeto krećem hrabro u jesen, potpuno uvjerena da će iduće biti još bolje. Sjećajte se ljeta, uživajte u jeseni.