Category: zivot

Dok im je točila novu čašu vina, autorica upita “Ds, sjećaš li se kad smo tu kod mene pili viski onu večer kad sam dala zadnji ispit?”. Odgovorivši potvrdno, Ds upita kada je to bilo. “Prije 7 mjeseci”, odgovara autorica. Zagrcnuo se vinom. “Molim? 7 mjeseci je prošlo?! A k vragu i sve…” Autorica je ostala zbunjena. “Što se dogodilo?”, upitala je. “NIŠTA. Ništa se nije dogodilo, u tome i je problem. Sada je sve isto kao i pred 7 mjeseci.” “Ali nije. Diplomirali smo…”, pokušala je reći nešto smisleno. “Ništa se POZITIVNO nije dogodilo”, prekinuo ju je. Uzdahnula je.…

Toplo srpanjsko sunce grijalo joj je obraze dok je sjedila na rubu Gorky Parka. Budnim okom pazila je na ruksake prijatelja koje čuje kako upravo vrište sa roller coastera ispred nje. Vlakić na tračnicama upravo se uspinjao prema svojoj drugoj smrtnosnoj petlji, a ona je, pohlepno ližući već drugu kuglicu sladoleda, razmišljala kako je život lijep. Netom diplomirana i zaposlena, provodi prve dane inženjerskog života s veselim društvom u Rusiji. Moskva joj se jako sviđa. Tako je velika, crvena, živa, topla, prepuna srpa i čekića. Nešto je neobično u tom gradu – istovremeno je tako uznemirujući i tako smirujući, tako…

Dok INXS pjevaju “We could be perfect strangers, hello, won’t you look in my eyes?“, autorica razmišlja o međuljudskim odnosima. Razmišlja o tome tko su joj pravi prijatelji, tko su oni u njezinom životu koji su joj zaista pogledali u oči.  “Vjeruješ li u muško-ženska prijateljstva?”, jedno je od onih pitanja koje autorici obično dižu dlake na rukama. Vjeruješ li u Boga je opravdano pitanje. Obično zahtijeva jednostavan da / ne odgovor i normalan nastavak konverzacije. Tijekom života možemo vjerovati u mnoge stvari – boga, život poslije smrti, da ćemo umrijeti stari i bogati… Prijateljstvo nije jedna on njih. Prijateljstvo…

“Vjeruješ li u Boga? Istinski ili zbog toga jer ti je to nametnuto odgojem?”, autoricu je jednom davno upitala djevojka koja se deklarirala kao ateist. Vrlo mlada tada, autorica nikad prije razmišljala o tom pitanju. Zastala je na trenutak. “Zaista vjerujem”, odgovorila je. Ta jednostavna rečenica pratila ju je godinama. Nosila je svoju vjeru sa sobom – ona joj je bila nada, utjeha, smisao. Iskazivanje vjere nije bilo radikalno ni u kom smislu, dapače. Prezirala je ljude koji se prave veći vjernici od Pape, a istinski su samo ljušture prazne iznutra. Bog je bio njezin, bio je oko nje i…

Iako originalno napisana kao izraz emocija nakon ubojstva predsjednika Kennedya, sam Art Garfunkel je kasnije rekao da pjesma izražava “inability of people to communicate with each other, not particularly internationally, but especially emotionally“. I sada, 45 godina poslije, ta nemogućnost komunikacije među ljudima izraženija je nego ikad. Ljudi više ne komuniciraju; oni tipkaju. Naći se s nekim na kavi komplicirano je. Nekoliko klikova iz udobnosti vlastitog doma nije. Listajući jutros uz jutarnju kavu Lider, autorica ovog bloga je naišla na članak o vlasniku društvene mreže Twitter. Čitajući uvod, shvatila je da je u njemu sadržano sve ono što ona već…