Skip to content →

Livin’ On A Prayer

“Vjeruješ li u Boga? Istinski ili zbog toga jer ti je to nametnuto odgojem?”, autoricu je jednom davno upitala djevojka koja se deklarirala kao ateist. Vrlo mlada tada, autorica nikad prije razmišljala o tom pitanju. Zastala je na trenutak. “Zaista vjerujem”, odgovorila je.
Ta jednostavna rečenica pratila ju je godinama. Nosila je svoju vjeru sa sobom – ona joj je bila nada, utjeha, smisao. Iskazivanje vjere nije bilo radikalno ni u kom smislu, dapače. Prezirala je ljude koji se prave veći vjernici od Pape, a istinski su samo ljušture prazne iznutra. Bog je bio njezin, bio je oko nje i s njom. Obraćala mu se, molila za pomoć, zahvaljivala za dobre stvari. Godinama je na svako pitanje o postojanju vjere odgovarala sa “zaista vjerujem”, ljudi bi prihvaćali njezin odgovor i nastavljali dalje svojim putem. Smatrala je da bi bilo svejedno je li rekla “da, ne, jogurt, možda”.
Sve dok nije upoznala Sandra. Vrlo neobična osoba sam po sebi, on je njezin odgovor “zaista vjerujem” shvatio poprilično osobno. Intelektualac, inženjer, teško mu pada pomisao da postoji neka “viša sila” koja igra šah našim životima. Još teže mu pada činjenica da postoje drugi mladi intelektualci, inženjeri poput njega koji doista vjeruju da On postoji. “Moja osobna misija je da te razuvjerim da Bog postoji”, obznanio je autorici. Podsmijehnula se. “Odabrao si najtvrdoglaviju osobu na svijetu da je ideš u nešto razuvjeravat”, odgovorila mu je. Svejedno, dala mu je priliku. Rezultiralo je to mnogim dugim razgovorima u kojima je on pokušavao iznijeti argumente da Bog ne postoji, a ona nepokolebljivo branila svoja uvjerenja. Na trenutke se osjećala kao Ivana Orleanska, bičevana pitanjima inkvizitora. “Vjeruješ li, Ivana?”, osjetila je njegova pitanja kako ju šamaraju.
Ne možemo znati postoji li On zaista ili ne, i ako postoji u kojem obliku i u kojem smislu. Oni koji tvrde da ne postoji nemaju nikakvih dokaza za njegovo nepostojanje, isto kao što nemamo ni mi u njegovo postojanje. Vjerujete li u Ljubav? Niti ona nije vidljiva, jasno opipljiva, a ipak u svima nama postoji nada da ćemo ju jednog dana pronaći. Ako je pronađemo, pitamo se kako nam je život mogao proteći bez nje. Ako se razočaramo, dignemo glavu i nastavljamo dalje potragu, ne odustajemo. Ista je potraga za Bogom. Jedino pitanje je hoćeš li tražiti? Ili ćeš odustati?

Published in zivot

Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published.