Danas je točno godinu dana od Amazon intervjua. Godina je prošla otkako sam prvi put koračala ulicama vjetrovitog Dublina, kritički ga promatrala i razmišljala bi li mi ikad mogao postati dom. Malo sam tada znala koliko će mi se život u nadolazećih godinu dana promijeniti. Gledam unatrag i pokušavam sažeti sve što se izdogađalo u godini na izmaku. Ostavila sam svoj prethodni život, prijatelje, roditelje, posao i preselila u Dublin. Počela sam raditi u dinamičnom radnom okruženju, gdje ne postoje dva dana ista dana. Osjećala sam se uzbuđeno, glupo, ushićeno, depresivno – nerijetko sve od toga istovremeno. Istraživala sam grad…
Comments closedMaggie's Room Posts
Ulice moga grada pripadale su sad nekim drugim ljudima. Grad je bio hladan i mračan. Gledala sam umorna svjetla u daljini, tražeći sjaj i poznatu toplinu. Svakim korakom prožimao me neki jeziv osjećaj. U jednom iskoračaju činilo mi se da nikad nisam ni otišla. U drugom nisam bila sigurna ni jesam li uopće ikad tu zivjela. Kao da su uzeta nečija tuđa sjećanja i ubačena u moj isprekidani tijek misli. Je li nostalgija zeznuta stvar? Zaključila sam da je jedini pravi odgovor na to – ovisi što ostavljas za sobom naspram onoga što dobivaš. Grad? Zidove? Kulturu? Jezik? Muziku? Prijatelje?…
Comments closedPrije nekoliko tjedana prvi put sam otišla malo van Dublina, na mini road-trip po Irskoj. (Preživila sam vožnju po lijevoj strani, jeeej. I suputnici su preživili. I auto je preživio. I nevini prolaznici. Uglavnom, svi smo preživili i baš je super bilo.) Krajolik Irske je prelijep. Brdašća izgledaju kao da ih je netko prelio kantom zelene boje. I sve je puno kravica i malih ovčica koje slobodno skakuću po toj zelenoj travici… i završe kod mene na tanjuru, nadajmo se :) Meso je ovdje prefino i topi se u ustima. Nisam nikad bila neki preveliki mesojed, ali ovdje baš uživam…
Comments closedNakon mjesec dana emigracije došlo je vrijeme za jedan blog post. Da skratim uvod, prelazim odmah na bitno. Ovih mjesec dana mi se čini kao da je trajalo barem 3 mjeseca. Tempo je bio strašan – od posla, preko uređivanja stana, sređivanja papirologije do povremenih druženja i ispijanja pivi. Nisam imala vremena za pola sata sjesti, popit kavu i ne raditi ništa. Sve teče jako dobro zasad, skoro pa nemam razloga se žaliti. Kriza me bila uhvatila tamo negdje oko trećeg tjedna. Činilo mi se da je prošlo taman dovoljno vremena za jedno fino putovanje i da bih sad ja…
Comments closedAvantura je počela :) Trenutno pijem kavu na 15.om katu nebodera u Eindhovenu, u pozadini svira neka ploča, a ja si mislim kako je život lijep. Pokušavam još uvijek procesirati činjenicu da sam stvarno otišla i da ovo nije samo izlet od nekoliko dana po Nizozemskoj. Pustila sam jučer pokoju suzu dok sam prolazila security check na aerodromu. Mislila sam si što to meni sve treba, tu je moj dom, tu ostaje sve, kuća ciglena mog oca i tako to. Sjeta me držala dok nisam sletila u Njemačku. Dobrodošli u civilizaciju, pisalo je na aerodromu, ili se barem meni tako…
One Comment