Skip to content →

Touching From a Distance

Avantura je počela :) Trenutno pijem kavu na 15.om katu nebodera u Eindhovenu, u pozadini svira neka ploča, a ja si mislim kako je život lijep. Pokušavam još uvijek procesirati činjenicu da sam stvarno otišla i da ovo nije samo izlet od nekoliko dana po Nizozemskoj.

Pustila sam jučer pokoju suzu dok sam prolazila security check na aerodromu. Mislila sam si što to meni sve treba, tu je moj dom, tu ostaje sve, kuća ciglena mog oca i tako to. Sjeta me držala dok nisam sletila u Njemačku. Dobrodošli u civilizaciju, pisalo je na aerodromu, ili se barem meni tako učinilo.

Naime, sletjela sam u 11.48 a vlak za Nizozemsku sam uhvatil u 12.08. Na prvu stanicu gdje sam morala presjedati vlak je trebao stići u 13.2o, a drugi je trebao krenuti u 13.26. Šest minuta razmaka između vlakova, ha, nemojte me zezat, naravno da neću to stić, mislila sam si. Vlak je došao na stanicu u 13.21, ja sam u drugom vlaku bila u 13.23 i taj je krenuo u 13.26 kao što je i bilo planirano. Drugo presjedanje sam obavila u Nizozemskoj i u  Eindhovenu sam bila u 14.59. I sve to za 26 eura.

Dok sam se vozila vlakom pokušavala sam se sjetiti kad sam se zadnji put vozila vlakom kroz Hrvatsku. Mislim da sam bila negdje u trećem razredu srednje. Vraćala sam se s produženog vikenda, sjela na vlak u Splitu u 8 navečer i bila u Zagrebu drugi dan u 7 ujutro. Majka me pokupila na kolodvoru i odvela direktno u školu. Nakon tog 11-satnog izleta definitivno sam odustala od vožnje vlakom po Hrvatskoj.

Lijepa naša malena Hrvatska, gdje si ti od te civilizacije.

Published in putovanja zivot

One Comment

  1. Jure Males Jure Males

    Sretno Majo i dosta uspjeha u nastavku karijere i novom poslu :)

Comments are closed.