Tog jutra bila sam opijena euforijom. Sve oko mene bilo je stvarno, ali s primjesom nečeg nestvarnog. U izmaglici. Baš kao kad pijan percipiraš svijet oko sebe. Moj prvi službeni put. I to odmah u San Francisco. Dok sam se vozila u taksiju prema aerodromu, moja uzbuđenost dosegnula je vrhunac. Na radiju je sviralo I Travel od Simple Mindsa. Mislila sam da će mi srce iskočiti iz prsa. A onda me naglo prizemljio pogled na sat. – Kovač, kasniš. – Znam, Šefe, oprostite, taksi je kasnio… ja… – Ne zanimaju me isprike – sasjekao me usred rečenice koja je zaista i…
Comments closed