Skip to content →

Category: kratka priča

Strankinja sa plavi eyes

Sjedi tako sama, u jednom opatijskom baru na obali mora. Gleda zamišljeno na pučinu, ali ne prezamišljeno. Onako, kao žena koja se zna opustiti, ali ne i izgubiti u mislima. Godine je smještaju u kasne tridesetima, možda i rane četrdesete. Ima uredno nalakirane nokte, decentnu šminku i decentan nakit. Odjeća joj je sva bijela, ležerna, ali pristojna. Causal chic, reklo bi se. Pored čaše gin tonica stoji joj je iPhone u roznoj navlaci. Još da ne povlači tu električnu cigaretu, vape, ili što već, bila bi gotovo zrcalna kopija mene. Malo sofistiriciranija verzija, doduše. Više kao Kate Middleton, manje kao…

Comments closed

99 Luftballons

Sjedila je tako sama, gledajući kako kiša pada u daljini. Bio je ovo još samo jedan u nizu njenih solo odmora. Nije vise primjećivala zabrinute poglede, niti podrugljive poglede, niti zavidne poglede. Samo je sjedila tako, jedne svibanjske večeri u jednom opatijskom kaficu. Isto tako, nije ni primijetila da se kafić napunio zbog kiše koja je ljevala vani. – Können wir hier sitzen? – začula je glas ispred sebe. Trebalo joj je nekoliko sekundi da se trgne. Glas je pripadao starijem gospodinu, blizu 70te po njenoj skromnoj procjeni. Pored njega stajala je gospođa sličnih godina, vjerojatno mu supruga. Desno od…

Comments closed

To The Guy Who Hurt Me

To the guy who hurt me – I understand. I understand why you said I was beautiful. I understand why you said you had never felt this way before. I understand why you had to run away and hide. Connection and attraction can be scary, no matter how wonderful they are. You wanted a simple love, not the all-consuming one. Uncomplicated. The kind of love that makes you bored, not challenged. Your afternoons needed to be spent sipping tea and talking about the rain, not running through the forests talking about the mysteries of the universe. I understood it even…

Comments closed

Amsterdamski polumaraton – treći put prijavljen, prvi put istrčan

Moja priča s trčanjem započinje 2013te. Moja dobra prijateljica tad je odlučila istrčati maraton. U toj nakani, našla je klub s kojim je krenula okretati dužine. Sasvim ozbiljno, predložila je da im se i ja pridružim. “Imaju ti oni i školicu trčanja, ne moraš trčati maraton, možeš polu”. Tada sam bila u “normalnoj ljudskoj” formi, istrčala bih jednom tjednom 5km na laganih 30 minuta; nije mi bilo jasno kako, ili zašto, bi netko htio trčat više. Stoga se i dalje ne sjećam zašto sam zapravo pristala na taj pothvat školice trčanja. Krenulo se lagano povećavati kilometražu – 6, 7, 8,…

Comments closed

The Green Sweater

Sometimes in life, we don’t go searching for things; they find us instead. I first noticed the green sweater in a shop selling porcelain masquerade masks in Venice. This was many many summers ago when I still had all of my teeth and my hair hadn’t yet faded to grey. My friends and I were on a trip across Europe. One day we found ourselves in a quiet alley beside Piazza San Marco. Hundreds of laughing ceramic faces stared at me from a shop window. I felt uneasy  and looked around for something more soothing, then found it in the…

Comments closed