Skip to content →

Category: kratka priča

City of Angels, Lonely as I am, Together We Cry

Iako je bilo tek predvečer, nad gradom se već smračilo zbog teških oblaka koji nisu propuštali svjetlost. Kiša samo što nije. Sparina je donosila neizdrživ vonj smeća iz daljine. Grad se polako pripremao za večernje umirivanje. Promet u predgrađu postajao je sve rjeđi, a prolaznici sve malobrojniji. Ispred oronule ciglene zgrade stajala su dvojica muškaraca. Obojica su bili visoki, guste crne kose, odjeveni u crne kožne jakne. – Znaš što me najviše izluđuje na Zemlji? – pitao je Trebault paleći cigaretu. – Mirisi. Smrad ljudi, njihovog smeća, njihovog izmeta, nafte, industrije… Želudac mi se okreće svaki put od toga. –…

Leave a Comment

Airport Playing “Bi Some Lo”

Tog jutra bila sam opijena euforijom. Sve oko mene bilo je stvarno, ali s primjesom nečeg nestvarnog. U izmaglici. Baš kao kad pijan percipiraš svijet oko sebe. Moj prvi službeni put. I to odmah u San Francisco. Dok sam se vozila u taksiju prema aerodromu, moja uzbuđenost dosegnula je vrhunac. Na radiju je sviralo I Travel od Simple Mindsa. Mislila sam da će mi srce iskočiti iz prsa. A onda me naglo prizemljio pogled na sat. – Kovač, kasniš. – Znam, Šefe, oprostite, taksi je kasnio… ja… – Ne zanimaju me isprike – sasjekao me usred rečenice koja je zaista i…

Leave a Comment