Toplo srpanjsko sunce grijalo joj je obraze dok je sjedila na rubu Gorky Parka. Budnim okom pazila je na ruksake prijatelja koje čuje kako upravo vrište sa roller coastera ispred nje. Vlakić na tračnicama upravo se uspinjao prema svojoj drugoj smrtnosnoj petlji, a ona je, pohlepno ližući već drugu kuglicu sladoleda, razmišljala kako je život lijep.
Netom diplomirana i zaposlena, provodi prve dane inženjerskog života s veselim društvom u Rusiji. Moskva joj se jako sviđa. Tako je velika, crvena, živa, topla, prepuna srpa i čekića. Nešto je neobično u tom gradu – istovremeno je tako uznemirujući i tako smirujući, tako otuđujući i tako prijateljski. Stojeći nasred Crvenog trga, čovjek se istovremeno osjeća tako malenim, a opet tako monumentalnim. Lenjinova grobnica nasred trga čovjeku se čini morbidnom, a istovremeno i veličanstvenom. “Kremlin’s shadow belittlin’ me“, rekao bi stih iz naslovne pjesme. Umanjujući čovjeka, tjerajući ga da se osjeti poput makova zrna unutrar visokih zidina, a opet uzdižući ga iznad horizonta i pružajući mu panoramski pogled nad cijelom Moskvom, Kremlj je samo jedno od fascinantnih mjesta u tom fascinantnom gradu.
Sjetivši se naslovne pjesme, u glavi joj se pojavi i scena iz spota. U spotu, Michaelova Moskva je crno-bijela, kišovita, sumorna, a čovjek u njoj je najosamljenija osoba na svijetu. Autoričina Moskva je puna boja, topla, živopisna, a ona je u njoj okružena dragim prijateljima. U pokretu gotovo 24h već 5 dana, toliko su se smijali, proputavali, toliko toga vidjeli i doživjeli da taj put ne bi mijenjala nizašto. Toplo poslijepodnevno sunce lagano ju je uspavljivalo. Imala je osjećaj da bi mogla samo leći na tu klupicu i zaspati, i ostati tamo. Razbudila ju je buka koja je utihnula. Vlakić se upravo zaustavljao nakon svoje divlje vožnje.
Sjedeći tako leđima okrenutima prema Gorky Parku, sjetila se pjesme Scorpionsa gdje vjetar promjena puše sve do već spomenutog parka u kojem upravo sjedi. Jedan dio lude vožnje njezinog života je gotov. Polako ustajući sa drvene klupice, svjesna je da će joj nadolazeći rujanski vjetrovi donijeti mnogo promjena. Njezin vlakić će krenuti nekim neočekivanim putanjama. Ali sjećanje na toplo srpanjsko popodne u Moskvi poslužit će kao njezin vjetobran. Kao sjećanje na trenutak u kojem je bila istinski sretna.
