Kažu da se čovjek ne može smatrati pravim rock ‘n’ roll fanom ako nije vidio Springsteena na koncertu. Nakon koncerta održanog sinoć, 12.07., na bečkom Ernst Happelu, odgovorno tvrdim da nema istinitije tvrdnje. Kroz 3h i 40min pokazao je zašto još uvijek, s 63 godine, opravdava nadimak – The Boss.
Krenuo je žestoko, ne puno kasnije od najavljenog. We Take Care Of Our Own odjeknulo je stadionom koji se u tim trenucima još uvijek punio. Nastavak je uslijedio u obliku naslovne pjesme s najnovijeg albuma – Wrecking Ball, nakon koje je publika na travnjaku, posve razbuđena, veselo dočekala Badlands. Hladna i suzdržana publika na tribinima, iako je pjesmu dočekala s ovacijama, bila je nepokolebljiva u namjeri da ostane sjediti.
Nakon snažnog uvoda, Bruce je malo smirio tempo s Death to My Hometown, My City of Ruins i Spirit in The Night. Tijekom ove zadnje napomenuo je kako se nada da je duh njegovog dugogodišnjeg saksofonista i prijatelja – Big Man Clemonsa ovdje negdje među nama.
Da je prije svega čovjek, a ne umišljena rock zvijezda dodatno je potvrdio komunikacijom s fanovima. Grlio ih je, tapšao i dodiravao. Kad mu je jedna djevojka šapnula nešto na uho, simpatično joj je odgovorio da ju ne razumije. Izvukao je nekoliko kartona sa glazbenim željama iz publike i odlučio ispuniti tri: Rendezvous, Loose Ends, Empty Sky.
U trenucima kad je zasvirao Empty Sky, prvi put sam se rasplakala. Simbolično, pokazat će se, plakat ću još dvaput. Nema boljeg načina za doživit emocije “praznog neba” nego biti na stadionu, okružen s 50 tisuća ljudi od kojih te nema tko zagrliti.
Loose Ends i Empty Sky nisu jedine dvije pjesme koje je izveo po prvi put na ovoj turneji. Prati ih još i akustična izvedba Tougher Than the Rest, za koju je i sam priznao da ju nije dugo izvodio. Uz prve zvukove klavira još sam se držala, ali kad je zapjevao “I’ve been watching you awhile” zaplakala sam drugi put. Podsjetila me ta pjesma na onog jednog iz prošlosti, koji je bio sve samo ne tougher od ostalih, ali svejedno meni jako drag.
Još jedan dirljiv trenutak dogodio se za vrijeme Waitin on a Sunny Day, kad je The Boss izvukao iz publike jednog dečka i zamolio ga da otpjeva umjesto njega nekoliko stihova.
Uz malo suza, malo osmijeha, polako i vješto, kombinacijom starih i novih hitova, doveo nas je do finala. We Are Alive dala je naslutit da će finale uistinu biti veliko, što se potvrdilo uvodnim zvukovima Born In The Usa. Cijeli stadion bio je na nogama, uključujući i uspavanu bečku publiku na tribinama. Ovdje sam plakala treći put. Tijekom izvedbe Born To Run upalili su se reflektori na cijelom stadionu; pozornica je prestala biti centralno mjesto u koju su uperene oči publike, već se preselila na samu razigranu publiku. Plesalo se na stepenicama, u prolazima, grlili su se Hrvati i Austrijanci, mladi i stari.
Iz takve raspjevane publike stigla je još jedna želja, koju je Springteen i ovog puta ispoštovao. Izveo je tako Hungry Heart, a zatim je ganutu publiku zamolio da oda počast prerano preminulom, već spomenutom – Clarenceu Clemonsu. Nasmijao nam se dobroćudni Clemons sa videozida, a onda smo s njegovim nećakom polako krenuli prema kraju te fantastične večeri.
Glory Days, Seven Nights To Rock i Dancing in the Dark rasplesali su i još i ono malo preostalih koji su dotad oklijevali. U tom trenutku bilo je jasno, iako ne i neočekivano da neće naći mjesta još i za Thunder Road.
Kad je veliki The Boss pao na pod i signalizirao nam da nema više, publika se nije dala zavarati. Gromoglasni zvižduci i ovacije iz publike natjerali su ga da ustane i smogne snage za još dvije pjesme: Tenth Avenue Freeze Out i finalne, rasplesane, neponovljive – Twist And Shout, završene s La Bamba. Zahvalivši nam za divnu večer, The Boss i njegov E Street Band pokupili su se s pozornice, a publika, još uvijek plešući, zaputila se prema izlazu.
A ja? Ja sam ostala još nekoliko trenutaka na polupraznoj tribini, pitajući se I wanna know if love is wild, I wanna know if love is real.
Kompletna setlista
- We Take Care of Our Own
- Wrecking Ball
- Badlands
- Death to My Hometow
- My City of Ruins
- Spirit in the Night
- Rendezvous
- Loose Ends
- Empty Sky
- Trapped
- Jack of All Trades
- Because the Night
- Darlington County
- Working on the Highway
- Shackled and Drawn
- Waitin’ on a Sunny Day
- Raise Your Hand
- Tougher Than the Rest
- Racing in the Street
- The Rising
- Lonesome Day
- Land of Hope and Dreams
- We Are Alive
- Born in the U.S.A.
- Born to Run
- Hungry Heart
- Glory Days
- Seven Nights to Rock
- Dancing in the Dark
- Tenth Avenue Freeze-Out
- Twist and Shout /La Bamba