Nakon dogodovština u Parizu, konačno sam sletila u Lisabon, koji je u vremenskoj zoni sat vremena iza nas. Uzela sam metro direkt od aerodroma do grada, gdje su me dočekali N i B, te smo se zaputili prema stanu. Stan je bio smješten u samom centru grada, u staroj zgradi, ali je kompletno nedavno renoviran i decentno namješten. Obilan pljusak pomiješan s umorom spriječili su nas u namjeri da izađemo van, pa smo svi skupa vrlo brzo zaspali. Prvi dan, nakon šetnje centrom i kave na glavnom trgu, spustili smo se do obale rijeke Tejo, na Praca do Comercio, odakle…
4 CommentsMaggie's Room Posts
Upravo sam se vratila s jednotjednog puta u Lisabon. Još uvijek sam prepuna dojmova i nisam ih stigla sve razvrstati. Odlučila sam pisati sve što mi bude na umu, pa ću morati razdijeliti post u nekoliko manjih, da ne bude preopširno. Počnimo. Lisabon je sasvim sigurno vizualno-audio-gastronomski doživljaj. Šarene fasade, fado, porto, mediteranska kuhinja gradu na ušću rijeke Tejo daju jedinstveni šarm. Ja ga osobno nikad nisam doživljavala kao zanimljiv grad. Nije mi bio među prvih 5, a ni među prvih 10 gradova za posjetiti. No kad su N i R, moji dobri prijatelji iz Kanade, prije nekoliko mjeseci javili…
Comments closedUplatila sam Bingo. Uplatila sam ga i prošli tjedan, ali nisam dobila. Dok čekam izvlačenje, razmišljam o tome što bih napravila da stvarno dobijem neke novce. Većina ljudi upitana što bi napravila s novcima, odgovara s onim standardnim “put oko svijeta”, “otplatio bih kredit”, “kupila nove cipele”. Kažemo nešto, nasmijemo se i okrenemo nazad razmišljanju kako platiti režije do kraja mjeseca. Ali zaista, što bismo napravili s tom količinom novaca? Nedavno sam počela čitati knjigu Tajne milijunaševa uma, koju mi je preporučio prijatelj. Nisam ju još pročitala do kraja, pa ne mogu dati potpuni osvrt, ali knjiga iznosi neke zanimljive…
Comments closedOprostite mi što sam večeras malo morbidna. Pokušavam sažeti sve što mi je na pameti a da to pritom ima formu. Uvod bi se dao sažeti u jednu rečenicu: razmišljam o smrti. Razmišljam o tome koliko je život kratak i kako se lako prekine. U trenu. Jednog trenutka si tu, a već u idućem si dva metra pod zemljom. Kad se sjetim toga, najčešće počnem nekontrolirano plakati. Mali smo, beznačajni, krhki. Kao kršćanka, vjerujem u život poslije smrti. U nekom obliku. No, bez obzira kako “ono tamo” izgleda, činjenica je da ovo ovdje imamo samo jednom. Baš zato što je…
Comments closedHana i ja smo se bile zajedno već dugi niz godina, ali nisam ju voljela. Njezina pojavljivanja u mom životu ostavljala bi me umornu i iscrpljenu. Jednog subotnjeg prijepodneva, odmarajući se od još jednog njezine razorne posjete ležala sam na kauču listajući Cosmo. Škicala sam jedne preskupe crvene cipele. Razmišljajući kojeg užitka ću se morati odreći da si ih mogu priuštiti, jedva sam zamijetila vibriranje mobitela. Na zaslonu se pojavila nasmiješena Silvijina slika. Kao i obično, zvučala je kao da je netko pritisnuo fast forward na staroj audiokazeti. Iz gomile informacija kojima me obasula, uspijela sam isfiltirati ključnu rečenicu. –…
Comments closed