Čistim stan. Bacam stvari koji mi ne trebaju. Premala, iznošena odjeća, cipele bez potplata, igračke – sve je to na listi za odstrel. Sa svakom bačenom stvari osjećam se slobodnije, pročišćenije.
Nakupljene stvari u stanu podsjećaju me na period kad sam bila istinska nesretna. Postojao je taj jedan period kad sam emocionalnu prazninu u životu pokušavala nadoknaditi kupovinom stvari koje mi ne trebaju. Haljine, šminka, cipele, parfemi, nakit – sve me to na trenutak činilo sretnijom, privlačnijom i sa prividno više samopouzdanja. Ali na večer bih svejedno išla u krevet sama sa sobom i svojim mislima. U mraku sobe ovlasti lijepih stvari prestaju, a kolo preuzimaju naši interni demoni. Onaj odsjaj svjetla u mračnoj sobi nije odsjaj zlatne narukvice nego caklene oči vlastitog čudovišta, čudovišta koje nas prožima i ne dozvoljava nam spavati. Čudovište se hrani našim slabostima i uživa u našoj površnosti.
Ja sam svoje čudoviše ubila. Zato je sad vrijeme za novi početak. Bacam sve što mi ne treba. Krećem u novom ruhu. U duhu promjena, stavila sam i novu temu na blog. Nadam se da vam se sviđa :)
Do idućeg posta, skupljajte uspomene a ne stvari.
But with the beast inside
There’s nowhere we can hide
No matter what we breed
We still are made of greed
daj nemoj sve baciti, ima na kvartu jedna udruga koja nošene stvari raznosi u domove za starije i djecu. ;)
Ma to su stvarno ful iznosene stvari, ne treba to nikome
pursuit of happiness https://www.facebook.com/notes/luka-kladaric/the-pursuit-of-happiness/10150480483738294