Približava se moj zadnji radni dan u Korporaciji i malo sam emotivna oko toga.
Moja karijera je imala dosta grbav početak, tako da tek Korporaciju smatram svojim prvim pravim poslom. Svašta se izdogađalo u te dvije i pol godine. Bilo je užasno, bilo je prekrasno, i baš kao i u svakom kvalitetnom odnosu bilo je boljih i lošijih dana. Radila sam s nekim od najpametnijih ljudi koje poznajem i svašta od njih naučila. Ako spomenuti ovo čitate – hvala vam na svemu :)
Neke stvari ću ipak pamtiti duže nego druge.
1. Don’t drink and start a new job
Ponedjeljak, sa velikim P se približavao. Moj prvi radni dan u novoj firmi, uzbuđenje i sreća na maksimumu. No, taj vikend je moja ekipa iz bivše (do jučer trenutne) firme odlučila napraviti roštilj na Bundeku, i još ga uz to sa planirane subote prebaciti na nedjelju. I tako došla nedjelja, došla i ja na Bundek, mislila pojest komad mesa, popit pivu i otić doma spremit se za novi posao. No, kako to obično biva, nakon jedne je uslijedila druga, pa treća… do ponoći sam ih popila osam. Jedva sam znala gdje sam. Drugo jutro me budi mučnina, ponedjeljak je, pola 8 ujutro, a ja moram na posao, na svoj novi posao. Tuširam se i nekako dolazim do firme, blijeda kao krpa. Šef me vodi okolo i upoznaje s ljudima, a ja samo gledam kako da se ne izrigam nasred ureda. Kolegica me čuje kako rigam u wc-u i dobroćudno pita “Pa što ne odeš doma?” Ja promrljam o nekom trovanju hranom na obiteljskom ručku i odgovaram da mi je prvi radni dan pa nije baš zgodno da odem doma. Nekako uspijevam dočekat 16 sati, bježim doma ravno u krevet i spavam do sutra jutra.
Ne bih vam preporučila da na ovaj način započinjete novi posao :)
2. Upravo sam uložio xy milijuna kuna u vašu edukaciju, neću vam sad dat otkaz
Kad primiš poziv od šefa u nedjelju u pola 7 ujutro, to nikako nije dobro. Kad primiš poziv od šefa u nedjelju u pola 7 ujutro, a znaš da tu noć vaš najveći klijent ide u produkciju, svjestan si da to ekstra generalno turbo nije dobro, makar u tom trenutku ne shvaćaš KOLIKO točno nije dobro. U mom slučaju bio je le grand fijasko. Znate kako je je Titanik potonuo, razina tragedije nije bila uzrokovana samo ledenom santom na krivom mjestu? Ili nedovoljnim brojem čamaca za spasavanje? Ne ne, sama razina tragedije Titanika posljedica je cijelog spleta nesretnih događaja koji su se odigrali jedan za drugim – od sveopće prihvaćenosti mišljenja da je brod nepotoptiv, od ljudske pohlepe, preko ružnog vremena do nedovoljno čamaca za spasavanje i nesposobnosti posade da reagira pravilno.
E pa, slična stvar se desila taj dan u Korporaciji. Samu razinu štete je uzrokovao niz nespretnih i nesretnih događaja koji su se dogodili jedan za drugim. Nakon cijelog dana u uredu, debagiranja i pokušaja saniranja barem dijela štete, direktor nas je u pola 11 navečer pozvao sve na sastanak. Pitao je jednostavno “Što da ja njima kažem, što se tu točno desilo?”, bez ljutnje i bez povišenih tonova. Znam da sam se u tom trenu osjećala valjda najjadnije ikada i mislim da bi mi bilo lakše da se ljutio ili urlao.
Uglavnom, ja sam zaključila da nam nije svima tu večer podijelio otkaz jer je zaključio da smo ionako previše koštali firmu, pa ne može riskirat da ga neki novi ljudi ponovno toliko koštaju :)
3. Go home, you are drunk
Bio je to jedan od onih dana kad je nešto trebalo biti gotovo prekjučer, pa se moralo malo duže raditi da bude gotovo barem preksutra. Pod stresom i preopterećena, ja sam zaključila da je najbolje napraviti kratku pauzu, popiti dvije pive, pa se vratiti u ured na cjelonoćno kodiranje. Sve je krenulo super, sve dok u jednom trenu neki moj request nije počeo vraćati čudnovati response. Kolega mi asistira, 1 ujutro je, gledamo parametre i s naše strane sve djeluje u redu. Provjeravmo parametre ponovno, i opet djeluje ok. Kolega odlazi spavat, a ja tvrdoglava u namjeri da to proradi tu večer(noć) ostajem u firmi do pola 4.
Drugo jutro, iščitavamo iz logova banke stvarni uzrok greške. “Radno vrijeme mjenjačnice je od 7.30 do 15.30. Vrijeme vašeg requesta: 00.43”. Iliti prevedeno – “just go the fuck home”.
4. Kupus
Ova priča nije moja, ali je predobra da ju ne bih podijelila. Klijenti iz jedne balkanske državice (nećemo imenovati koje, da ne bi ispali politički nekorektni) najavili su jedan dan ići u produkciju i zamolili kolegu da bude spreman asistirati im u tome. Došao taj dan, kolega u standby-u od jutra, došlo 10 sati, 11, podne… U 3 poslije podne javlja se glavni čovjek iz banke kolegi, porukom koja otprilike glasi ovako: “Jao oprosti, ja skroz izgubio pojam o vremenu… ostao sam raditi od doma danas, da si dinstam kupus. Ja baš volim onako dinstani kupus… kad je mladi… sa malo špeka.”
Nisu išli taj dan u produkciju. Jer kupus je ipak ozbiljna stvar :)