Category: zivot

Službeno je (a i bilo je već na Facebooku): Dobila sam posao u Amazonu. Za mjesec dana selim u Dublin, odakle ću počet radit na Amazonovim lokalizacijskim servisima. Prije tjedan dana sam dala otkaz u Korporaciji. Još uvijek pokušavam do kraja procesirati novonastalu situaciju. Zateknem se kako hodam po stanu i mislim si: “Za mjesec dana neću više spavat u svom stanu. Ma da, baš.” Ili hodam po uredu i skroz mi bude nestvarna pomisao da me za mjesec dana neće biti tamo. Trčim po nasipu i pokušavam upiti što više od pogleda prema gradu u pozadini, jer za mjesec…

Topao je i sparan dan u siječnju, a satovi otkucavaju trinaest. Tako nekako bi Orwell napisao svoju uvodnu rečenicu, nagoviještavajući nam da je radnja što slijedi smještena u svijet toliko sličan našem uobičajenom, ali ipak dovoljno pomaknut da sve izgleda nestvarno. Trenutno mi se sličnim čini svijet oko mene, samo što godina radnje nije 1984, već 2014. Zaista, 2014. je tek počela, a već je sve nekako pomaknuto. Siječanj je, a vani je +15 stupnjeva. Ponedjeljak je, a neradni dan. Trčanje je danas u 16h, a ne u 18h. Boli me tetiva, ali ne desna kao obično, nego lijeva. Sad…

Sad je ono blagdansko vrijeme, ono vrijeme kad punog želuca uz kap alkohola i blinkave žaruljice na boru lagano počinjemo reminiscirati o protekloj godini. Sada je dobro vrijeme da pogledamo unatrag i vidimo što smo sve napravili, što smo propustili napraviti, čime se osobito ponosimo, a što bismo rađe zaboravili. Svaka godina donosi nešto novo, nešto staro, nešto neočekivano i ponešto uobičajeno. Štogod to u vašem slučaju bilo, nadam se da ste našli balans između stvari koji vas usrećuju i onih koje vas rastužuju. Nadam se da vam je godina na izmaku bila puna uspona, ali i dovoljno padova da…

Danas sam zapalila svijeću za Vukovar. Pritom su me upitali jesam li pobornik simbolike. Nisam pobornik simbolike. Ne volim crvene ruže za Valentinovo. Ne volim šarena jaja za Uskrs. Ne volim ikakvo isticanje nacionalno vjerskih običaja. Mislim da je jedino opravdano koračanje uz zastavu ono na Olimpijskim igrama. Moja svijeća nije isprazan simbol fraza kojima se mediji razbacuju ovih dana. Moja svijeća nije spomen gradu heroju. Nije spomen hrvatskom Staljingradu. Ona ne gori zbog velikočetničke agresije, ne predstavlja ni Hrvate ni Srbe, ni lijeve ni desne ni nesvrstane. Moja svijeća gori za čovječanstvo. Ako mene pitate, svijet je tog hladnog…

All the world’s a stage, and all the men and women merely players, rekao je jednom davno veliki pisac. Pa dame i gospodo, dobrodošli u našu malu državicu Hrvatsku u ranom 21. stoljeću. S ponsom predstavljamo teatara apsurda. Scena 1 Unutrašnjost Dalmatinske zagore. Nedjelja poslije podne. Na TV-u sedamnaesta repriza holivudske izvedbe Romea i Julije. Ivan i Hrvoje, najbolji prijatelji i susjedi, sjede zavaljeni u zadmiljenoj sobi, ispijaju pivu i površno prate film. “Oh budi nekog drugog imena! Što je u imenu? Ono što zovemo ruža pod nekim drugim imenom jednako bi slatko mirisala”, citira Claire Danes u pozadini. Ivan:…