Sad je ono vrijeme godine. Znate, ono snježno vrijeme. Pijemo kuhano vino, jedemo medenjake i bacamo poglede na izloge, kombinirajući što ćemo kupiti najdražima, potajno priželjkujući što bismo htjeli da nama kupe. Ne tako davno, naše želje nisu bile nimalo tajne. Pisali bismo pisma Djedu Božićnjaku, ukrasili ih nekim crtežom, zapakirali u crvenu kuvertu i odaslali put Sjevernog pola. Naši brižni roditelji bi zatim presreli to pismo i dočekali nas najdražom igračkom u Badnjoj noći. Moji roditelji su mene uvijek tjerali da pišem dvije liste. Na jednoj je bila lista želja, a na drugoj lista dobrih stvari koje sam napravila…
Comments closedCategory: ostalo
Bila je umorna i gladna. Zanimljivo kako te doktori uvijek naruče na tašte. I rano ujutro. Pa tko bi se uopće osjećao dobro? Popravila je kaput koji joj je presavijen stajao u krilu. Nije ju bilo strah. Nimalo. Što god rezultati današnje pretrage današnje pretrage pokažu, spremno će ih dočekati. Pogled joj se zaustavio na mladom paru preko puta nje. Mladić je naslonio glavu djevojci na jedno rame, a rukom joj obgrlio drugo rame. Sjedili su tako obgrljeni, nepomični, bez riječi prozborene. Prestanite tražiti definiciju riječi “ljubav”. Ona sjedi ondje preko puta nje. Osjetila se tako usamljeno. Dohvatila je mobitel…
Comments closedOprostite mi što sam večeras malo morbidna. Pokušavam sažeti sve što mi je na pameti a da to pritom ima formu. Uvod bi se dao sažeti u jednu rečenicu: razmišljam o smrti. Razmišljam o tome koliko je život kratak i kako se lako prekine. U trenu. Jednog trenutka si tu, a već u idućem si dva metra pod zemljom. Kad se sjetim toga, najčešće počnem nekontrolirano plakati. Mali smo, beznačajni, krhki. Kao kršćanka, vjerujem u život poslije smrti. U nekom obliku. No, bez obzira kako “ono tamo” izgleda, činjenica je da ovo ovdje imamo samo jednom. Baš zato što je…
Comments closedDanas se u Hrvatskoj obilježava Dan Oluje. Političari posjećuju kninsku državu, nacionalisti okreću vola na ražnju uz zvučnu kulisu Čavoglava, veliki domoljubi na balkone i prozore viješaju hrvatske zastave proizvedene u Kini. Onaj malobrojni, radni dio Hrvata razočaran je što blagdan pada u nedjelju, jer im je tako uskraćen jedan zasluženi neradni dan. Ukratko, proslava Dana Oluje ne razlikuje se mnogo od proslave bilo kojeg drugog praznika u Hrvatskoj. Meni je danas dan na koji se prisjećam jedne priče. Kraj je kolovoza 1991. Uzdrmana vijestima o nadolazećem ratu koje pristižu sa svih strana, jedna ni po čemu osobita obitelj odlučuje…
Comments closedJučer mi se dogodila smiješna scena. Uletavam u ured nakon ručka, tijekom kojeg sam nehotice čula izjavu naše HR djevojke o tome kako ćemo dobiti službeni memo s dress codom. Ured je pun programera, koji sjede u svojim laganim ljetnim hlačama i kariranim košuljama, sa slušalicama na ušima, zadubljeno gledajući svoj monitor, ne primjećuju uopće da se u sobi dogodila promjena. Uzviknem: – Hej dečki, dobit ćemo i službeni dress code. Filtirajući ključnu riječ, kolega skida slušalice i ushićeno viče: – Kod! Kakav kod?! Drugi pljesne: – Dres kod! Jel to neki novi agilni development? Čiji je to kod? Jel…
4 Comments