Bila je umorna i gladna. Zanimljivo kako te doktori uvijek naruče na tašte. I rano ujutro. Pa tko bi se uopće osjećao dobro?
Popravila je kaput koji joj je presavijen stajao u krilu. Nije ju bilo strah. Nimalo. Što god rezultati današnje pretrage današnje pretrage pokažu, spremno će ih dočekati. Pogled joj se zaustavio na mladom paru preko puta nje. Mladić je naslonio glavu djevojci na jedno rame, a rukom joj obgrlio drugo rame. Sjedili su tako obgrljeni, nepomični, bez riječi prozborene. Prestanite tražiti definiciju riječi “ljubav”. Ona sjedi ondje preko puta nje.
Osjetila se tako usamljeno. Dohvatila je mobitel iz torbe i brzo utipkala broj.
– Bok mama – uzviknula je veselo.
– Šta se dogodilo? Znaš li ti koliko je sati ovdje na Karibima? Usred noći je.
– Znam, znam. Samo sam ti htjela reći da čekam onu pretragu. Malo sam uplašena – gotovo nečujno je izgovorila ove zadnje riječi.
– Ma nemaš šta bit uplašena. Ajde, nazovi kad dođe nalaz. Ne mogu ti sad drugačije pomoć.
Prekinula je vezu da ne mora smišljavat odgovor. Možda bi trebala više učiti od svojih roditelja. Trebala bi savladati tehniku kako se manje brinuti. Trebala bi naučiti kako isključiti emocije. Ali njima to nije bila naučena vještina; bila im je sasvim prirodno urođena karakteristika.
Brzo je otipkala drugi broj.
– M, ne mogu sad pričati, na poslu sam – začula je glas svog najboljeg prijatelja iz hladne metalne kutije koju je držala na uhu. -Šta je bilo?
– Erm, ništa – promumljala je – Nazoveš me kad ćeš imat vremena?
– Tek danas kasnije navečer ili eventualno sutra.
Bilo joj je svejedno, a to mu je i rekla. Poklopila je. Palac joj se zaustavio na još jednom broju. Mogla bi ga nazvati. Mogla bi mu reći sve reći. Bojala se. Što ako ju otpili kao i svi dosad? Gore od toga – što ako ju ne otpili? Što ako pokaže trunku suosjećanja i razumijevanja za njezine probleme? Što ako ju natjera da se smije, kao što je to običavao raditi u teškim situacijima prije ove? Gdje bi to dovelo njihov ionako kompliciran odnos?
Spremila je mobitel u torbu. Na neka pitanja to jutro nije imala odgovor. Iz predimenzionirane torbe izvadila je službeni iPad. U crvenom kružiću pored mail aplikacije stajala je brojka 18. Letimično ih je pregledala sve, a zatim počela odgovarati na one najvažnije, jedan po jedan. Obuzeo ju je osjećaj sreće. Na nekim mjestima ipak nedostaje. Na neka pitanja ipak ima odgovor.