Večerašnja tema su naše prošle odluke. Opće je poznata stvar da smo sada osoba koja je rezultat svih naših mikroodluka do ovog trenutka. Da sam skrenula lijevom cestom putem do doma, a ne desnom, možda bi me zgazio kamion i ne bih sada pisala ovaj blog post. Da sam pojela sladoled od vanilije, a ne čokolade možda bi me uhvatila salmonela i završila bih na hitnoj gdje bi me liječio zgodan doktor koji bi mi postao muž. Ali ne pričam sad o tome. Pričam o velikim odlukama koje smo morali svjesn donijeti u nekoliko prilika tijekom života. Ne ulazim sad u to što nekome znači “veliko”. Za mene, to su one odluke u kojima dobro odvagnemo “za” i “protiv”, pitamo savjete najbližih, probdijemo par noći, stisnemo zube i kažemo “idemo ovako” (ili onako).
Pod punom materijalnom i kaznom odgovornošću tvrdim da ne postoji osoba koja neku svoju odluku iz prošlosti ne smatra krivom. Vidimo gdje nas je ta odluka odvela i to nije baš ono gdje smo htjeli biti. Sad smo pametniji i da idemo ponovno, drugačije bismo postupili. Ili možda ipak ne bi?
“Nikad nemoj žaliti za ničim, jer je u jednom trenutku to bilo upravo ono što si želio”, kažu mudri ljudi. I ja se slažem. Svaka, iz ove perspektive loša odluka bila je donesena kao nešto najbolje što smo u datom trenutku znali. Ako sad znamo bolje, to znači da smo napredovali i razvili se kao osobe. Ako nam je ta odluka u nekom kasnijem trenutku nanijela puno boli, i to se vjerojatno dogodilo s razlogom. Da nismo tada tako postupili, možda bismo sad napravili veću grešku s još katastrofičnijim posljedicama i patili još više. Ako je ta odluka nanijela boli nekome drugome – opet, nema smisla žaliti. Treba se sad nositi s posljedicama i vidjeti kako najlakše ispraviti napravljenu štetu.
Jedina loša odluka je odluka iz koje nismo ništa naučili. Ako u nekoj svojoj prethodnoj odluci ne vidimo ništa pozitivno, čak ni naučenu lekciju, razmislimo ponovno. Ako i dalje ne vidimo, prihvatimo da nam je donijela taj neki ožiljak, tu našu malu manu koja nas čini jedinstvenima i šarmantno nesavršenima. I kao i svaki ožiljak, pustite da se užari ponekad, da boli, da podsjeća. Jer to je dio nas.