Danas je točno godinu dana od Amazon intervjua. Godina je prošla otkako sam prvi put koračala ulicama vjetrovitog Dublina, kritički ga promatrala i razmišljala bi li mi ikad mogao postati dom. Malo sam tada znala koliko će mi se život u nadolazećih godinu dana promijeniti.
Gledam unatrag i pokušavam sažeti sve što se izdogađalo u godini na izmaku. Ostavila sam svoj prethodni život, prijatelje, roditelje, posao i preselila u Dublin. Počela sam raditi u dinamičnom radnom okruženju, gdje ne postoje dva dana ista dana. Osjećala sam se uzbuđeno, glupo, ushićeno, depresivno – nerijetko sve od toga istovremeno. Istraživala sam grad i novu kulturu. Upoznala sam hrpu zanimljivih ljudi s kojima sam proživjela nevjerojatne trenutke. Upoznala sam najdivniju osobu na svijetu i zaljubila se nepovratno. Selila sam još dva puta. Putovala sam – London, Madrid, Seattle, Amsterdam, New York samo su neki od gradova koji su mi dugo bili na to-do listi. Izlazila sam. Trčala sam. Radila sam. Počela sam smatrati Dublin domom.
Naučila sam da stvari koji mi najviše nedostaju u tuđini su stvari koje sam uzimala zdravo za gotovo – mamin zagrljaj, bezrazložno cerekanje s frendicom, ispijanje kave na suncu, trčanje na nasipu. Naučila sam zato da se treba veseliti nečemu u svakom danu – buđenju u njegovom zagrljaju, pinti pive nakon napornog radnog dana, dobrom treningu.
Iduće godine nastavit ću učiti. Uživat ću. Voljet ću.
Svima sretna nova godina i ugodni praznici!