Category: zivot

Vraćala sam se večeras doma s posla, zadubljena u svoje svakodnevne misli. Razmišljala sam o tome  što sam napravila na poslu, što mi je od taskova preostalo za sutra, koji mail ću prvo poslati ujutro kad dođem u ured. Bila sam ljuta na sebe jer  sam si u teretani povećala brzinu trčanja i nakon 20 minuta se uspuhala toliko da sam morala prekinuti. Razmišljala sam o tom jednom dečku koji mi se sviđa, što sam mu rekla, što nisam, što sam mu trebala reć, a što možda nisam. Mučilo me i zašto moj najbolji prijatelj trenutno ne razgovara sa mnom…

Moram priznati da kad sam kao srednjoškolka čitala Kafkin Proces, nisam ga baš u potpunosti razumjela. Njega tamo sude radi tko zna čega, a on se brani, niti sam ne zna od čega. Danas mi je lik Jozefa K puno jasniji. U ljeto sam, naime, dobila ovrhu. Što, kako, zašto? Naime, u svom nemaru, zaboravljivosti, brzopletosti, nekoliko puta sam zaboravila platiti pričuvu za zgradu. Točnije, 4 puta. Pričuva je 14okn, što znači da 4 neplaćene pričuve iznose 560kn. Nikad nisam dobila opomenu da dugujem te novce, nisam dobila uplatnicu, čak ni kamate, nego odmah ovrhu. Troškovi ovrhe su 800kn (na…

Tri dana su prošla otkako smo zakoračili u novu godinu. Mamurluk je skoro nestao, podočnjaci su gotovo neprimjetni, a apetit tik od punog kapaciteta. Sistem se boota nakon reseta i još malo pa će biti skroz funkcionalan. Novogodišnja noć, koliko god iscprljujuća, luda, pijana i neponovljiva bila, naučila me tri važne lekcije. Nisu to nikakve novotkrivene mudrosti,  već samo stvari kojih se dobro s vremena na vrijeme podsjetiti. Krenimo redom. Lekcija 1 Kako se “najluđa noć u godini” približavala, neki planovi su mi se izjalovili. Drugi pak, za koje sam se nadala da će se realizirati nisu došli ni blizu…

Sad je ono vrijeme godine. Znate, ono snježno vrijeme. Pijemo kuhano vino, jedemo medenjake i bacamo poglede na izloge, kombinirajući što ćemo kupiti najdražima, potajno priželjkujući što bismo htjeli da nama kupe. Ne tako davno, naše želje nisu bile nimalo tajne. Pisali bismo pisma Djedu Božićnjaku, ukrasili ih nekim crtežom, zapakirali u crvenu kuvertu i odaslali put Sjevernog pola. Naši brižni roditelji bi zatim presreli to pismo i dočekali nas najdražom igračkom u Badnjoj noći. Moji roditelji su mene uvijek tjerali da pišem dvije liste. Na jednoj je bila lista želja, a na drugoj lista dobrih stvari koje sam napravila…