Moram priznati da kad sam kao srednjoškolka čitala Kafkin Proces, nisam ga baš u potpunosti razumjela. Njega tamo sude radi tko zna čega, a on se brani, niti sam ne zna od čega. Danas mi je lik Jozefa K puno jasniji.
U ljeto sam, naime, dobila ovrhu. Što, kako, zašto? Naime, u svom nemaru, zaboravljivosti, brzopletosti, nekoliko puta sam zaboravila platiti pričuvu za zgradu. Točnije, 4 puta. Pričuva je 14okn, što znači da 4 neplaćene pričuve iznose 560kn. Nikad nisam dobila opomenu da dugujem te novce, nisam dobila uplatnicu, čak ni kamate, nego odmah ovrhu. Troškovi ovrhe su 800kn (na dug od 560kn), plativo u roku 7 dana.
Drugi dan zovem ja predstavnika Upravitelj gradnje, koji nije htio primiti moj poziv. Sat kasnije javila mi se njegova zamjenica (vrlo vjerojatno tajnica). Ja lijepo pristojno kažem da živim tu u zgradi u svojih 50ak kvadrata koje sam pošteno puno preskupo platila, gledam svoja posla, nikog nisam dirala, učim se još samostalnom životu i dogodilo mi se eto da sam par puta zaboravila platit pričuvu, ali da se ne osjećam zbog toga kao kriminalac. Pitam mogu li povući ovrhu ako platim ove novce koje im dugujem, a gospođa na telefonu mi hladni odbrusi da ne i poklopi slušalicu.
Ništa, platim ja tih 560kn duga i uložim žalbu u kojoj navedem više manje sve gore opisano i tražim da mi se poništi ovrha. Gotovo zaboravim na to, kad u prosincu stiže prvostupanjsko rješenje da se ovrha u potpunosti poništava. Nazdravim ja jednu za tetu sutkinju koja je presudila u korist malog čovjeka i vratila mi vjeru u pravosudni sustav.
No, u ponedjeljak stiže nova preporučena pošiljka. Ja, misleći da je to haljina koju očekujem ovih dana, jurim na poštu da bi me tamo dočekao hladan tuš. Upravitelji mojom zgradom su se žalili na prvostupanjsku presudu i traže poništenje prvostupanjske presude i sad stvar ide na Županijski sud. Ono malo što znam o pravosudnom sustavu u Hrvatskoj, to znači da sad čekam poziv na sud. I da, troškovi žalbe su 490kn, što znači da ako izgubim na Županijskom sudu, ukupno moram platiti 1290kn. Za dug od 560kn.
Ne smeta me što mi je dug došao na naplatu. U cijeloj toj priči smeta me što sustav tako žurno reagira na moj dug od 560kn, a poslodavcima koji ne isplaćuju plaće radnicima mjesecima ne može ništa. Smeta me što Upravitelj gradnja naplaćuje pričuvu 140kn mjesečno, a plafonjera na mom hodniku stoji razbijena skoro godinu dana (slika niže)
i nitko od vrlih supotpisnika podnositelja ovrhe nije našao 100kn da ju promijeni. Smeta me što bogata Upravitelj gradnja ima novaca plaćat preskupe odvjetnike, a ja koja radim skoro 12h dnevno nemam. Smeta me što me u vlastitom stanu tretiraju kao kriminalca. Smeta me što sustav uporno radi protiv onih koje bi trebao štititi.