Tema koja me zadnjih nekoliko tjedana konstantno okružuje je nezadovoljstvo vlastitim životima. Pojasnit ću vam problematiku. Skupina mojih prijatelja, ljudi koji se nikad u životu nisu upoznali i međusobno nisu komunicirali, našli su se na neki način zarobljeni životima koji su si kreirali i ne znaju kuda dalje. Toliko su fokusirani na propuštene prilike, neostvarene snove i neuspjele pokušaje promjene da skroz zaboravljaju vidjeti sve dobre stvari (i ljude) koji ih okružuju.
Dvije osobe iz tog kruga, nazovimo ih osoba A i osoba B, imaju ono što ono druga osoba žarko želi, ali sama ta osoba je jako nezadovoljna time što ima. Osoba A želi nastaviti karijeru izvan Hrvatske i postoji jako malo stvari ovdje koje bi je mogle zadržati. Osoba B, pak, ima priliku započeti skroz novi život u drugoj državi, ali iz njene perspektive, za nju tamo nema ništa osim boli i samoće. Objema osoboma njihova trenutna situacija uzrokuje popriličnu količinu boli i nemira.
U drugom primjeru, osobi C nudi se poslovni položaj koji je, po mom skromnom mišljenju, prilika koja se događa jednom u životu. Ta osoba trenutno je rastrgana između obiteljskih obaveza i činjenice da nova pozicija nosi više novaca koja bi njegovoj obitelji osigurala bolji život, a u trenutku pisanja ovog posta sklonija je tome da ne prihvati ponudu. S druge strane, osoba D ubija se od posla svaki dan, radeći po 10-12h, nezadovoljna je plaćom i sve bi dala da joj se ponudi takva prilika.
Ono što je nama nepremostiva prepreka, nekome drugome je životna prilika. U spletu događaja koji nas okružuju, često se previše fokusiramo na vlastite probleme. Radimo dramu od njih umjesto da ih prihvatimo kao sastavni dio životnog roller coastera. Iako nisam pobornik one “uvijek može gore”, fokusirajmo se ono dobro oko nas. Budimo zahvalni za ono što imamo, ne tugujmo za onim što nam fali. Sjetimo se u svakom trenutku postoji barem jedna osoba koja bi rado bila na našem mjestu.
A ono najvažnije, sjetimo se da sami upravljamo vlastitim životima. Mi sami imamo priliku promijeniti nešto, izaći iz svoje comfort zone i reći “ja se ne bojim”. Gotovo nikad nema nepremostivih prepreka ili nerješivih problema U vrtlogu prilika moramo odlučiti kojim stvarima ćemo reći DA, a kojima NE. Tuga bi svakako trebala spadati u one stvari kojima kažemo NE.
A sad, odite. Promijenite stvari koje ne valjaju. I ne zaboravite:
Freedom is initially more scarier than constraint.