Dok stavljam maskaru na trepavice i dovršavam makeup za doček još jedne nove godine, razmišljam o godini na izmaku. Razmišljam o svim potezima koje sam povukla, rizicima koje sam preuzla i prilikama koje sam propustila.
Godina iza nas nije mi nipošto bila lagana. Imala sam svojih prevrtanja, većih i manjih ups and downs. Usponi i padovi pratili su me na poslu, u ljubavi, u odnosima s prijateljima. Gledajući vrijeme iza sebe, čini mi se da sam većinu godine provela u uredu, doma radeći ili učeći. Društveno-zabavna događanja nekako su mi samo popunjavali rupe između posla i nametnutih obaveza sa strane. Prije nego za to okrivimo surovi kapitalizam, teška vremena i/ili nehumanog poslodavca, moram reći da je to isključivo bio moj izbor, moj bijeg od stvarnosti i od suočavanja s problemima koji su mi se bili nakupili.
Malo pomalo, počela sam izlaziti iz svoje čahure i otvarati se prema svijetu. Suočila sam se s nekoliko strahova i napravila neke stvari koje već dugo vučem na to-do listi. Upoznala sam nekoliko divnih ljudi, s kojima sam proživjela neke od najzabavnijih trenutaka u godini. Nešto sam i putovala, možda ne onoliko koliko bih htjela, ali dovoljno za stvaranje poneke divne uspomene. Prihvatila sam se nekih starih hobija i putem otkrila nove interese. Ponovno sam se zbližila s nekolicinom starih prijatelja. Primijetila sam ljude koji su cijelo vrijeme bili tu u blizni ali ih dosad nisam zamjećivala. Pokušavala sam naći dovoljno vremena i razumijevanja za sve svoje prijatelje i njihove probleme. A ako čitaju ovo, moram im poručiti: Stvarno se trudim biti tu kad me trebate, iako ne uspijevam uvijek. Tolerirajmo jedni drugima sitne nedostatke i svima će biti lakše.
Nažalost (ili nasreću), kao prirodna posljedica suočavanja s problemima, došlo je do prekida pojedinih veze i odnosa. Neke ljude koje sam voljela sam naprasno izabacila iz svog života, jer sam zaključila da mi, unatoč činjenici da ih volim, njihovo postoje u mojoj blizini unosi previše nemira u život i uzima previše energije i živaca. Neki ljudi su odlučili sami izaći i njih nisam uopće zadržavala. Postoji još ta jedna grupa ljudi za koje sam vjerovala da će uvijek biti uz mene, ali u zadnje vrijeme se ne ponašaju tako. Za ta prijateljstva sam mislila da ću se uvijek truditi da ih sačuvam. Trenutno nisam sigurna trebam li se boriti ili ih jednostavno trebam pustiti. Ali vjerujem da će nova godina pokazati pravi put. Uostalom, da se sve riješilo u ovoj godini, što bih radila u 2013-oj? :)
A što ću ustvari raditi u 2013-oj?
Svake godine u ovo doba puna sam razmišljanja kako ću se promijeniti u idućoj godini. Smršavit ću, jest ću zdravije, bavit ću se sportom. Radit ću više da imam više novaca. Štedit ću. Smanjit ću loše navike. Bit ću ljubaznija prema ljudima. Više ću pisati i putovati. Bit ću opuštenija i otvorenija prema novim izazovima. Ove godine križam sve to. Neću si davat lažna obećanja. Novogodišnja odluka za 2013. samo je jedna.
U 2013-oj bit ću sretna.
Svim dragim prijateljima i čitateljima želim sretnu novu godinu! Čitamo se dogodine.