Uplatila sam Bingo. Uplatila sam ga i prošli tjedan, ali nisam dobila. Dok čekam izvlačenje, razmišljam o tome što bih napravila da stvarno dobijem neke novce.
Većina ljudi upitana što bi napravila s novcima, odgovara s onim standardnim “put oko svijeta”, “otplatio bih kredit”, “kupila nove cipele”. Kažemo nešto, nasmijemo se i okrenemo nazad razmišljanju kako platiti režije do kraja mjeseca. Ali zaista, što bismo napravili s tom količinom novaca?
Nedavno sam počela čitati knjigu Tajne milijunaševa uma, koju mi je preporučio prijatelj. Nisam ju još pročitala do kraja, pa ne mogu dati potpuni osvrt, ali knjiga iznosi neke zanimljive premise. Ukratko, autor polazi od tvrdnje da je 90% naših radnji i akcija automatizirano; reagiramo instiktivno zbog neke situacije iz prošlosti koja nas je tako uvjetovala. On tvrdi da je naš odnos prema novcu ponajviše uvjetovan odnosom naših roditelja prema novcu: njihovi stavovi i razmišljanja su nam se podsvjesno ugradila u mozak i uvjetovala nas da i sami tako razmišljamo. Nadalje, on tvrdi da su ljudi predodređeni za zaradit neku količinu novca. Nekima je to 50 000 godišnje, nekima 100 tisuća, nekima 2 milijuna, ali poanta je ista: jednom kad dosegnu tu podsvjesno predodređenu količinu, prestat će se trudit, jer osjećaju da su dosegli svoj cilj, svoj maksimum.
U ovakvu teoriju uklapa mu se i ponašanje ljudi koji dobiju velike iznose novca na lutriji. Većina ih ne zna nositi se s tim iznosom te se podsvjesno žele vratiti na onu količinu s kojom znaju baratati i s kojom se osjećaju ugodno. Zato vrlo brzo potroše dobiveni novac i vrate se na količinu koju su imali prije.
Što bih ja napravila? Bez obzira na dobiveni iznos, prvo bih pitala roditelje što oni žele. Novi auto, novu kuću, provest starost u Istanbulu… nema veze. Oni bi odgovorili da ne žele ništa osim unučadi, pa bih im ja kupila nešto lijepo po svom izboru. Iduće, trećinu novaca koja bi mi ostala bih oročila. Ono, za crne dane, penziju, bolest, ne-daj-Bože-da zatrebalo. Od preostalog iznosa, odvojila bih par tisuća za skijanje u Aspenu. Aspen je jedna od onih dječjih fantazija koje se nadam realizirat jednom tijekom života, neovisno o dobitku. S preostalim novcem, uzela bih najboljeg financijskog savjetnika koji postoji, i rekla mu da mi vodi ulaganja. Premalo znam o tržištu novca da se upuštam u ikakve transakcije. S malo sreće i pameti, taj novac bi se okrenuo i zavrtio u nešto veće. A onda bih radila novi plan :)
A vi? Što biste vi učinili s dobitkom?