Merry Xmas

“I tako san ti ja bila u Hervisa i kupila ove štapove. Ajmeee, nisan ti pokazala prsten”, kaže Mirna i ispružu ruku prema autorici. Autorica je u čuđenju stajala pored ove djevojke, koja joj je na tečnom dalmatinskom pričala o svojoj kupovini skijaških štapova i zaručničnkom prstenu.
Mirna je bivša djevojka autoričinog najboljeg prijatelja, Jana. Jan i Mirna zajedno su bili većinu srednje škole i početak faksa, te je tako Mirna postala dio njihove ekipe i osoba s kojom se autorica rado družila. Završetkom srednje, Mirna je prekinula s Janom i otišla studirati u Split. Često je dolazila u Zagreb, a kako su ona i Jan ostali u prijateljskim odnosima, i dalje su se svi družili.
Stvari su se počele mijenjati prije godinu dana kada se Mirna zaručila. Prije godinu dana je ujedno bilo zadnji put prije današnjeg dana da ju je autorica vidjela. U godinu dana, svega je 2 ili 3 puta bila u Zagrebu, na ne dulje od 2 dana, što se svaki put poklopilo s nekim autoričinim neodgodivim obavezama, tako da se nisu vidjele.
I sada je stajala pred njom i pričala o kauču koji su ona i dragi kupili za stan ili o zajedničkom psu kojeg mora šetati. Ta nekoć vrcaskasta, zaigrana djevojka, često pokretač izlazaka i ljubitelj cjelonoćnih provoda sada je pričala kako je odbila igranje wii-ja kod Jana koje bi moglo završit čak u 2 ujutro. Ta djevojka, nekoć tatina mezimica kojoj je tatica kupovao sve što je poželjela sada je pričala kako radi uz studij da bi ona i dragi mogli preživjeti mjesec i kako im uvijek ponestane novaca. Pričala je svašta Mirna, i sve to na tečnom dalmatinskom. “Pobogu, pričaj zagrebački! Purgerski, kužiš burki ono, ne! Rođena si Zagrepčanka, živjela tu skoro cijeli život!”, u jednom trenu izderala se autorica na nju. “A daj, pa što ti je? Živin tamo, družim se s ljudima tamo, normalno je da ću tako pričati”, odgovorila je Mirna pokunjeno. “Imaš pravo”, autorica je zaključila.
Mirna se promijenila, i to je trebalo prihvatiti. Možda sada u Zagreb dolazi samo na Božić i u shopping izlete, umjesto cipelica i naušnica kupuje kauče novcem koji je sama zaradila, ne ostaje vani dulje od 2, a na kavi sa starim prijateljima priča dalmatinski, ali sretna je. Zbilja je sretna. I to je jedino bitno.
“Ajde onda, vidimo se u 11 i po ispred crkve”, vikala je autorici na rastanku. Polnoćka u katedrali. Jedina stvar koja se nije promijenila unazad 8 godina. Svake godine išli bi Mirna, Jan, još jedan prijatelj i autorica na polnoćku u katedrali, a tradicija će se nastaviti i ove godine. Ista ekipa, isto mjesto. Jedino se vrijeme pomaknulo. Umjesto u pola 12, ove godine naći se u 11 i po.