Maslac od kikirija i gdje je nestala Vegeta

Mjesto radnje: Lidl. Vrijeme radnje: rano poslijepodne. Stojim pored polica krcatih američkim proizvodima s dvije tegle namaza od kikirikija u rukama. Prilazi mi sredovječni čovjek i pita držim li to senf. Na moj odgovor da je u staklenkama maslac od kikirija, on započne paljbu o tome kako je to američko smeće, kako smo pod konstantnim utjecajem Amera, te kako je to loše. Stojeći tako nasred njemačkog dućana, u koji sam se dovezla u svom korejskom autu nakon radnog vremena provedenog u poljskoj firmi, znojeći se u bluzi sašivenoj u Bangladešu, nisam mogla ne zapitati se:

Je li amerikanizacija loša stvar?

Svijet je postao globalno selo. Ovu ste frazu već toliko puta čuli da vam zasigurno ide na uši. Ipak, ostaje činjenica da se granice pomiču svaki dan. Kultorološki, ekonomski, politički i vjerski okviri polako gube svoju strogu formu – sve smo bliži jedni drugima i sve sličniji. Čovjek ima tu potrebu pripadati nekamo, a osjećaj povezanosti s milijunima drugih ljudi ispunjava nas spokojem. Na kraju dana upalimo telku, istu onakvu kakvu ima kolega s posla koji nam ju je preporučio, odgledamo utakmicu Eura koju upravo gleda pola Europe, napišemo koji tweet o tome na svom iPhoneu, na istom onakvom kakav ima pola svijeta ili pak na nekom Nexusu kakvog ima druga polovica. Poslušamo prije spavanja novi pjesmuljak Katy Perry koji se u tom trenutku vrti na barem još 837 radio postaja i odemo mirno u krevet znajući da je s nama sve u redu. Svi nas razumiju.

Amerika se kroz svoju ekonomsko-političko-kulturološku scenu nametnula kao država koja predvodi globalizaciju. U zadnje vrijeme Kina opasno prijeti preuzeti joj titulu vladarice svijeta, ali budimo realni: nosit ćemo japanke za 5.99 proizvedene u Kini, pojest ćemo koji put i meso sumnjivog podrijetla u kineskom restoranu, ali nikad nećemo slušati kinesku muziku ili gledati kineske filmove. Nitko na sebe neće navući majicu s kineskom zastavom. A upravo su majice s velikim printom američke zastave veliki modni hit ovog ljeta. Baš kao što su muffini i maslac od kikirikija veliki kulinarski trendovi.

Svake godine 31.10. noćni klubovi organiziraju Halloween partije. Muzika nekog svjetskog DJ-a, malo američkog Jack Danielsa i pun klub djevojaka odjevenih u jeftine kostime vještica dovoljno je da se ljudi osjećaju svjetski. Amerikanci to rade, što znači da to tako treba. Je li to stvarno treat ili je možda ipak trick?

Nesumnjivo zabavan u svojoj ideji i još zabavniji u provedbi, pogotovo ako se radi o djeci ispod 10 godina, taj praznik kod nas nema nikakvo značenje. Vjerojatno ne bismo ni znali za njega da nam ga nisu popularizirali američki filmovi strave koji su radnju odlučili smjestiti baš na taj dan. Polako smo odbacili svoje maškare i prihvatili Halloween. Koliko od vas u ovom trenutku, bez Googlea, zna porijeklo i značenje tog blagdana?

Znate li značenje Dana zahvalnosti? To je još jedan blagdan koji su si ljudi u zadnje vrijeme počeli učestalo čestitati, a koji u hrvatskoj kulturi nema nikakvog temelja. Čekam još trenutak kad će se na Dan nezavisnosti počet ispucavat vatromet iznad Bundeka. Ipak, imamo samo 3 svoja dana državnosti, pa nam je potreban još jedan.

Ja obožavam maslac od kikirikija i uvijek ću ga rado kupiti. Voljela bih da na policama ima i više javorovog sirupa, tako da ne moram kopati po opskurnom dijelu dm-a da nađem pokoju zaostalu prašnjavu bocu. Rado bih pojela rahat lokum da ga ima, a još rađe bih probala neki specijalitet neke države za koji u ovom trenutku ni ne znam da postoji. Isto tako bih rado vjerovala da netko u dalekoj Skandinaviji upravo sada na večeru dodaje malo Vegete i misli si “super začin, mora da je Hrvatska baš cool”.

Podupirem globalizaciju i amerikanizaciju dok god služi svrsi upoznavanja i isprobavanja nečeg novog. U trenutku kad slijepo počnemo preuzimati tuđe običaje, bez da im razumijemo smisao, u opasnosti smo da polako prestanemo poštivati vlastite. Krećemo putem stvaranja Svjetske države opisane u Huxleyevom romanu Vrli novi svijet. U romanu se to nije pokazalo dobrim, zašto mislite da bi nama bilo drugačije?