Skip to content →

These Are Better Days

Za nekoliko dana bit će točno godinu dana otkako sam preselila u Irsku. Teško bi bilo opisati ili pobrojati što se sve izdogađalo u ovih godinu dana, stoga neću ni pokušavati. Umjesto toga, fokusirat ću se na stvari koje sam u ovih godinu dana naučila.

1. Voljeti

Prije njega mislila sam da sam imala jednu priliku za ljubav, koju sam davno upropastila. Mislila sam da je svaki neuspješni pokušaj nakon toga da zavolim nekoga bio karma, život koji mi se smije u lice i govori mi kako to nije za mene.  A onda je došao dotični, osvojio me na svim mogućim razinama i razuvjerio u mojim tlapnjama. Zaljubila sam se kao nikad prije.  Ali čak i kad dvoje ljudi klikne tako dobro kao što smo mi, na ljubavi treba raditi. Poštivati jedno drugo, tolerirati sitne bubice, ali znati granice, znati kad treba popustiti, a kad ustrajati – sve to još učim. I želim nastaviti naučiti. Jer je vrijedno svake utrošene minute.

2. Male stvari

Kao što to obično biva, ustanovila sam da su stvari koje mi najviše nedostaju u tuđini stvari koje sam prije uzimala zdravo za gotovo: mamin zagrljaj, ispijanje kave na suncu, bezrazložno cerekanje s najboljom frendicom. Zato se sad trudim uživati u malim stvarima oko sebe i ne dopustiti da mi ih svakodnevica prikrije.

3. Posrnuti

Kad sam prije godinu dana odlazila s  posla kojeg sam radila nekoliko godina, osjećala sam se vrlo sigurno i samouvjereno. Radila sam nešto s lakoćom i bila sam uvjerena da je sve ostalo jednako lako. Kad sam došla u Amazon, sve mi je bilo novo i drugačije. Od tehnologija, načina rada, načina komunikacije, opsega posla… Potpuno sam se pogubila u nekim stvarima. Provodila sam dane i noći u uredu pokušavajući pohvatati stvari u kojima sam loša i plakala navečer u krevetu jer sam se osjećala nesposobnom. U normalnim okolnostima, odustala bih. Rekla bih da ovo sve nije dovoljno vrijedno i otišla bih. Ali ostala sam. I gurala. I učila. I radila. I sad se opet osjećam sigurno i samouvjereno.
Kad sad gledam godinu dana unatrag, teško mi je i samoj povjerovati koliko sam napredovala i koliko znam o nekim stvarima za koje nisam ni znala da postoje. Ali od svih stvari koje sam naučila, najvrijednija stvar koju sam naučila je ipak bila ta kako se nositi s neuspjehom.

4. Putovati

Iako sam oduvijek voljela putovati, putovanja sam prije smatrala bijegom od stvarnosti, svojih tjedan dana da ostavim probleme za sobom, iskusim drugačiji život i pretvaram se da sam netko drugi, netko sretniji.
Sada zapravo volim svoj život i ne želim bježati od njega; želim se  malo odmaknuti i vratiti mu se. Želim putovati da se odmorim, da vidim nova mjesta, sretnem stare prijatelje, upoznam nove… Želim putovati da se s putovanja vratim sretnija, a ne  nesretnija.

5. Trčati

Ovo spada na listu stvari koje sam zaboravila. To je jedna od onih “velikih” stvari koje mi neizmjerno nedostaju. Nema nasipa, nema moje ekipe, nema motvacije. Zbog suludog radnog vremena i obaveza, često zaboravim trčati. Kad ne trčim, osjećam se umorno, naduto i bezvoljno. Kad trčim, osjećam se živom, snažnom i svježom. Moram naučiti ponovno trčati i osjećati se dobro i snažno.

6. Razlikovati vrste pive

Mislim da ovo ne treba posebno elaborirati. Iskreno mislim da nitko ne pojmi sasvim koliko vrsta pive postoji dok se ne preseli u Irsku. Zbunjujuće je na početku, ali brzo se nauči. Sad se često zateknem da u pubu probam nečiju pivu i odmah po okusu zaključim o kojoj se radi :)

Sve u svemu, bila je ovo divlja i luda godina. Naravno, sve bi bilo bezveze da nema divnih ljudi s kojima isprobajem pive po pubovima, trčim, putujem, pijem kave pod pauzama… Hvala vam.

A za kraj, naslovna pjesma koja najbolje opisuje godinu dana iza mene:

Published in ostalo

One Comment

  1. U normalnim okolnostima, odustala bih. Rekla bih da ovo sve nije dovoljno vrijedno i otišla bih. Ali ostala sam. I gurala. I učila. I radila. I sad se opet osjećam sigurno i samouvjereno.

    FWIW, slicno i s moje strane. Dan danas jos me tlaci imposter syndrome :-)

Comments are closed.