Skip to content →

Maggie's Room Posts

mi smo ljudi cigani, sudbinom prokleti

Ja inače ne pišem o politici. Ne govorim o politici, ne razmišljam o politici. Danas sam prisiljena ići protiv svojih načela i prokomentirati nešto. Zašto? Danas je naime 29. novembar. Ne 29. studeni, ne 29.11., 29/11, 11/29 niti neka druga izmišljotina modernog doba, nego 29. novembar. Ako ste kao ja, na taj dan probudit ćete se, pojest pecivo, pročitat novine, otić na posao, vratit se s istog, otuširat se i leć spavat. Ako ste kao ja, i nekim čudom završite na Milijunašu, i još većim čudom dođe vam pitanje po čemu je taj 29. novembar bitan, odustat ćete pristojno i…

One Comment

Scandal

Nedjelja ujutro. Sjedim ja tako na svojoj sofi ispijajući kavu. Surfam lagano po news portalima. Lijena sam. Nedjelja je. I svijet je nedjeljom usporeniji. Klik. Klik. Blop. Poruka na fejsu. Nezainteresirano otvaram. Čitam. Wow. Netko se stvarno potrudio. Poruka od neke UK novinarke. Traže životne priče običnih ljudi i to plaćaju. Da bude jasnije o čemu pričam, donosim tekst poruke u nepromijenjenom obliku. I hope you don’t mind me contacting you. I write for women’s magazines and national newspapers in the UK and we are always looking for women with an exceptional story to share. Get in touch if you…

2 Comments

it’s easier to leave than to be left behind

Gdje god danas okrenem, svira R.E.M. Svaka radio stanica odlučila je napraviti svoj mali tribute R.E.M.-u. Podsjeća me to na one trenutke kad umre neki pjevač i svi odjednom tuguju. Svi su bili veliki fanovi, preplavljeni smo njihovim najvećim hitovima, pjesmicama i pjesmuljcima 24/7. Dobro, ne baš 7, jer se veliki “fanovi” ne sjećaju svojeg idola ni nakon 3 dana, a kamoli sedam njih. Jučer, R.E.M. je obznanio da se rastaje. Eto, tako. Bez da je itko obolio, bez da su se posvađali, bez puno buke i hajke, odlučili momci rastat se dostojanstveno. Dok čitam tu vijest, prisjećam se kako…

One Comment

noćni klub, i svi smo tu

Vesela noć. Pivica. Društvo. Kobasice. Tamburaši. Pjeva se. Gdje je put ka sreći, ori se u tamburaškoj izvedbi. To je ok. Ipak je Bare iz Vinkovaca. Ekipa pjeva. Lagano cupka. “Samo živi samo budi, svi odgovori doći će sami. Samo stoj na svjetlu i doći će kraj tami“. Wohooo. Narod plješće. “Pauza”, zadere se jedan od tamburaša. Odlično. Vrijeme za predahnut. Sjeli smo. Treba popit pivu. “Kono..”, zaustim. “Ovo će biti dobra noć predosjećam“, prekine me kreštanje iz zvučnika. Ne mogavši nastaviti rečenicu, upućujem zbunjen pogled preko puta stola. Frend primjećuje, ali ne uzvraća pogledom niti grimasom. Uzvraća osmijehom. “Pojasni…

Comments closed

tree of life

Polako je pijuckala pivu. Gledala je mlaz tamnog Erdingera kako se lijeno slijeva niz čašu. Fokusirala se na mjehuriće koji polako pjenu pretvaraju u tekućinu. Čaša je bila žarište njezine pozornosti. Bojala se podignuti glavu. Bojala se onoga što će ju dočekati ako vrtlog kapi piva zamijeni vrtlogom života oko sebe. Oko nje vodila se rasprava. Raspravu su poveli šačica njenih prijatelja, dečko i brat. Nastala je kao posljedica upravo odgledanog filma Tree of Life. Film bi mogao biti tema sam za sebe, pa mu se ovdje neće posvećivati nepotrebni retci. Tko ga je odgledao, znat će. Tko ga nije…

Comments closed