Skip to content →

Losing My Religion

Večeras se povukla zanimljiva rasprava: treba li ukinuti rimokatolički vjeronauk u školama ili ga ostaviti.

Zagovornici ukidanja vjeronauka imaju nekoliko argumenata u svoju korist. Prvo, rimokatolički vjeronauk diskriminira ostale religije; djeca u školama imaju priliku učiti samo o jednoj religiji. Drugo, vjera je stvar opredijeljenja i kao takva ne spada u škole, nego u crkve. Treće, učenje vjeronauka je u direktnom srazu s ostalim predmetima (stvaranje svijeta, evolucija, darvinizam; biologija vs. religija). Posljednje (iako nisam sigurna da je ovo uopće validan argument), djeca koja ne idu na vjeronauk promatraju se kroz negativne prizme: drugačiji od drugih, neHrvatine, Srbi ili ostalo.

Zagovornici ostavljanja vjeronauka – hm, nisam baš sigurna tko su ti. Veliki katolici, Hrvatine? Crkva? Svećenici? Iskreno, ne znam koji su njihovi argumenti, pa ću ovaj odijeljak ostaviti praznim.

Kao i obično, slijedi samo moje skromno mišljenje i osvrt na temu.

Prvo, vjeronauk je izborni predmet. Izborni znači: uzmi ako hoćeš, nemoj ako nećeš. Ako se mene pita, sva rasprava bi ovdje bila završena. Po količini medijske pažnje koju ova tema dobiva, čovjek bi steko dojam da netko bičuje jadnu djecu ako ne idu na vjeronauk. U mojoj osnovnoj školi, vjeronauk se održavao jedan sat tjedno. Bila je grupica djece koja je išla na vjeronauk, i ona koja nije. Ona koja nije, imala je taj jedan slobodan sat, u kojem bi visila oko škole ili na igralištu. Jela sladoled i pričala o čemu već 12-godišnjaci pričaju. Ona koja je pak odlučila propatiti tih 45min, obično je patila pjevajući crkvene pjesme ili čitajući pričice iz Biblije. Meni se čini da su se i jedni i drugi dobro zabavljali, pa i dalje ne vidim problem.

S druge strane, vidim jedan problem. Vidim djecu u srednjoj školi koja nisu pročitala niti jednu knjigu nakon Andersonovih bajki. Vidim djecu u srednjoj školi koji ne znaju riješiti jednadžbu x+2=3. Vidim djecu u srednjoj školi koja ne mogu složiti jednostavnu neproširenu rečenicu na engleskom (sve više ih je onih koji to ne mogu ni na hrvatskom). Vidim problem. Problem cjelokupnog stanja u obrazovnom sustavu, problem nemotiviranih profesora, problem potpuno apatičnih i nezainteresiranih učenika. I oprostite mi ako povezujem dvije nepovezive teme, ali meni tema vjeronauka u školi djeluje kao bacanje pijeska u oči da bi se izbjegli odgovori na konkretna pitanja. I zaista me čudi da nitko od zagovornika ukidanja vjeronauka u školama nije iznio argument: “djeca upisuju vjeronauk samo da bi si podigla prosjek, jer je opće poznato da svi imaju 5 iz vjeronauka”. Na svoje uši sam, više nego jednom, čula tu izjavu od školaraca, ali i roditelja. Tko je kriv za sveopće neznanje koje je zavladalo hrvatskim školama? Crkva? Ne budite smiješni. Tema vjeronauka u školama mi se čini kao izrađivanje ukrasa za tortu prije nego uopće imate biskvit. Riješite problem neznanja, pa rješavajte problem opredijeljenosti. Ali lakše je biti diskriminiran nego ignorantan, zar ne?

Vjera se ne treba miješat u škole, argument je mnogih koji zagovaraju ukidanje vjeronauka u školama. Religije su dio povijesti, dio razvoja čovječanstva, dio današnjice, dio svakodnevice. Učili smo o totemima i plemenskim bogovima špiljskog pračovjeka. Učili smo o grčkim i rimskim bogovima (neka se javi svatko kome to nije bila zanimljivija strana latinskog). Učili smo o utjecaju religije na umjetnost. Učili smo o križarskim ratovima, inkviziciji, đihadu, Muhamedovom bijegu iz Meke u Medinu. Učili smo o umjetnosti, analizirali Michelangelovog Davida, grčku Veneru. Zaista mislite da će se religija odvojit od škole ako se ukine taj 1h izbornog vjeronauka tjedno?

Naposljetku, dolazimo do pravog pitanja: treba li vjeronauk sadržavati materiju iz ostalih religija? Treba li se učiti o islamu, budizmu, judaizmu? Moj odgovor je apsolutno i posvemašno DA. Treba, jer to su stvari koje proširuju vidike, olakšavaju razumijevanje prošlosti i sadašnjosti, a i ako mene pitate – poprilično su zanimljive. (Ali opet, mi smo to sve učili u srednjoj u predmetu zvanom Etika, pa i dalje ne vidim problem.) Ali prije nego krenete u prepravljanje nastavnog programa, imajte na umu da se velika većina Hrvatske populacije izjašnjava kao rimokatolici (opet – svojevoljno, dobrovoljno). I je li onda zaista neobično da se na nastavi vjeronauka većina vremena posvećuje rimokatoličkoj vjeri, njenim temeljima, nastancima, ukorijenjenosti u društvu? Očekivati da će se u školama provoditi zasebni vjeronauci islama ili budizma su naprosto – smiješni.

Fokusirati se na učenje. Znanje. Proširivanje vidika. Ispiranje mozga – zaboraviti. Diskriminacija – zaboraviti. Samo upamtite: nastavi li se više pažnje posvećivat reorganizaciji vjeronauka nego temeljnoj reformi školstva, uskoro nećete imati dovoljno pismenih da diskutiraju o temi.

 

 

Published in zivot

3 Comments

  1. Ripcord Ripcord

    Samo da se nadovežem da se uči i o drugim vjerama na vjeronauku. Ja sam u srednjoj učila u jednom razredu (drugom ili trećem) cijelu godinu o drugim vjerama, dok mi je sin prošle godine, u 5. razredu OŠ, s vjeronaučkom grupom išao u posjet džamiji, evanđelističkoj i pravoslavnoj crkvi. Toliko o tome da se zatucano uči samo o rimokatoličkoj vjeroispovijesti (iako ona je temelj nastave).

    I još jedna stvar. Ima (gorenavedeni sin) od prošle godine strogu vjeroučiteljicu (čitaj: nastavnicu koja ne poklanja ocijene) i nakon što je prosjek ocjena prilično pao, početkom ove školske godine pola je roditelja ispisalo djecu. Iskreno, to mi se jako sviđa, neka ide tko hoće nešto naučiti, a ne samo dizati prosjek (kao sreće da je više takvih profesora vjeronauka).

  2. gjuro gjuro

    heh, pitanje je zasto se vjeronauk uci u skoli svih 12 godina, ako ne zbog ispiranja mozga i drzanja u pokornosti? kakvo je to silno kompleksno gradivo koje je potrebno uciti DVA SATA TJEDNO kroz DVANAEST GODINA (a da nauce sve sto ce iz toga zapamtiti za daljnji zivot im je dosta jedno polugodiste, u sestom ili sedmom razredu, recimo)?
    dvanaest godina… za to je vrijeme moguce nauciti cijeli jedan strani jezik, tecno… umjesto toga mi djeci eutanaziramo mozak kako bi naucila prihvacati kao istinite i ispravne najnevjerojatnije “logicke” konstrukcije kojima se “objasnjavaju” stvari koje inace nije moguce logicno objasniti, i kojima skola daje dozu “ozbiljnosti” jer se te bedastoce u njoj predaju (to je jedan od razloga zasto se to mora desavati u skoli, naravno)?
    i nakon toga, naravno, takva djeca izrastu u one koji opet DESET POSTO obrazovnog sustava (i novaca i vremena nastavnika i vremena djece) i dalje usmjerava na izmisljene pricice one vjerske sekte u kojoj smo rodjeni kao da takvih vjerskih sekti, s razlicitim (iako sasvim jednako priglupim i ISKLJUCIVIM) skupom pricica za malu djecu nema na svijetu cca TISUCU TRISTA?
    a da napravimo da se i mise sluze u skoli, jednom dnevno, pa da im priznamo jos pet sati nastave na ime toga i izbacimo manje vazne predmete??? i da jos izmislimo neku vrstu molitve jedno sedam puta u toku skolskog dana, pa da im tu priznamo jos pet sati nastave???????
    da imamo deset posto manji dug u proracunu ili deset posto veci prihod proracuna, bili bismo na konju… ali, kad je u pitanju deset posto vremena mozgova nase djece, nemilice ga bacamo u vjetar, odnosno jos gore – silujemo glupostima… bljak :-)

    • princessmaja princessmaja

      Kao prvo, vjeronauk je jedan sat tjedno, barem bio u moje vrijeme. Postoji mogucnost da su promijenili u meduvremenu. Kao drugo, vjeronauk je *izborni* predmet, dakle moguce ga je uciti 0 godina x 0 dana.
      Mozak djece nepovratno propada, ali to nije posljedica (ne)imanja vjeronauka. Kazem, ako krenemo ukidati “besmislene” predmete, gdje je granica? Tko odlucuje sto je besmisleno, sto nije?

Leave a Reply

Your email address will not be published.