Skip to content →

Category: putovanja

Tvoj je kamen, maslina i drača

Svaki put kad dođem u Hrvatsku bude mi sve draže da sam iz nje otišla. Najprije sam mislila da je to obrambeni mehanizam, unutarnji glas koji mi govori “Eto, vidiš da bi ti ovdje samo bilo gore”. Ali svakim posjetom taj unutarnji glasić postaje sve tiši, a realnost sve glasnija. Ovog puta nema Đure Glogoškog i šatoraša, ali ima vojna parada u  Zagrebu. Ima tenkova u srcu grada, jer najbolji način za obilježit mir je simbolima rata. Ima Thompsonovog koncerta, jer… domoljublje. Ima i ustaških usklika, jer… Thompson. Ima Kolinde jer joj je dužnost naslikavat se po vojnim paradama. Ali…

Comments closed

As I was going over the Cork and Kerry mountains…

Prije nekoliko tjedana prvi put sam otišla malo van Dublina, na mini road-trip po Irskoj. (Preživila sam vožnju po lijevoj strani, jeeej. I suputnici su preživili. I auto je preživio. I nevini prolaznici. Uglavnom, svi smo preživili i baš je super bilo.) Krajolik Irske je prelijep. Brdašća izgledaju kao da ih je netko prelio kantom zelene boje. I sve je puno kravica i malih ovčica koje slobodno skakuću po toj zelenoj travici… i završe kod mene na tanjuru, nadajmo se :) Meso je ovdje prefino i topi se u ustima. Nisam nikad bila neki preveliki mesojed, ali ovdje baš uživam…

Comments closed

Touching From a Distance

Avantura je počela :) Trenutno pijem kavu na 15.om katu nebodera u Eindhovenu, u pozadini svira neka ploča, a ja si mislim kako je život lijep. Pokušavam još uvijek procesirati činjenicu da sam stvarno otišla i da ovo nije samo izlet od nekoliko dana po Nizozemskoj. Pustila sam jučer pokoju suzu dok sam prolazila security check na aerodromu. Mislila sam si što to meni sve treba, tu je moj dom, tu ostaje sve, kuća ciglena mog oca i tako to. Sjeta me držala dok nisam sletila u Njemačku. Dobrodošli u civilizaciju, pisalo je na aerodromu, ili se barem meni tako…

One Comment

Long, Warm Summer

Jesen je već dobrano zamijenila ljeto na gradskim ulicama, a ja koristim zadnje zrake sunca da bacim jedan zadnji osvrt na proteklo ljeto. Usuđujem se reći da je prošlo ljeto bilo jedno od najboljih do sada. Da nema ove podmukle ozljede Ahilove tetive koja se kukavički provlači već puna 2 mjeseca, lako je moglo biti i najbolje. Putovanja, daleke zemlje i upoznavanje kultra lako mogu postati samo bezlične slike u albumu ako nema ljudi koji s kojima ih prolazimo. Ljudi su ti koji čine priču i zaokružuju poglavlja. Zato želim još jednom zahvaliti prijateljima u San Franciscu koji su mi…

Comments closed

Naša mala portugalska avantura, dio zadnji

Zadnji dan u Lisabonu započeo je tmurno i kišovito. N i R su se uputili na medicinski kongres (ujedno i službeni razlog njihovog dolaska u Lisabon), a ja sam kratila vrijeme ispijajući kavu u Starbucksu. Kad su se T i njen muž probudili, pridružila sam im se u razgledu grada. Prvo smo obišli crkvu bez krova (zaboravila sam kako se točno zove). Crkva je izgorila u požaru koji je uslijedio nakon razornog potresa. No, unatoč požaru, vanjski zidovi crkve ostali su sačuvani, iako je sve unutra (uključujući i krov) izgorilo. U jednom trenu su vlasti odlučile da se krov neće…

One Comment