Skip to content →

As I was going over the Cork and Kerry mountains…

Prije nekoliko tjedana prvi put sam otišla malo van Dublina, na mini road-trip po Irskoj. (Preživila sam vožnju po lijevoj strani, jeeej. I suputnici su preživili. I auto je preživio. I nevini prolaznici. Uglavnom, svi smo preživili i baš je super bilo.)

Krajolik Irske je prelijep. Brdašća izgledaju kao da ih je netko prelio kantom zelene boje. I sve je puno kravica i malih ovčica koje slobodno skakuću po toj zelenoj travici… i završe kod mene na tanjuru, nadajmo se :) Meso je ovdje prefino i topi se u ustima. Nisam nikad bila neki preveliki mesojed, ali ovdje baš uživam u mesu. No, da se vratim na temu. Road trip.

Irska ima autopute, ali je malo problem da je sva tako dosta nenaseljena i prazna, pa uz autoput nema skoro ništa. Postoji benzinska na kojoj se može natočit benzin, ali ako vam se pije kava ili sačuvaj bože jede nešto – eee, ne može.

Prva destinacija nakon Dublina bio nam je Cork. (As I was going oooooover, the Cork and Kerry mountains) Cork je mali industrijski gradić, s dosta razvijenom rock/alternativnom scenom i jako simpatičnim ljudima. Najprije smo se izgubile jer smo na roadtrip krenule kao zadnje tuke – bez navigacije, bez punjača za iPhone i s jedva jednom kartom. Simpatični Irac koji je na benzinskoj jeo sladoled ponudio je da će se voziti ispred nas po Corku i odnavigirati nas do kolodvora, gdje smo trebale ostaviti auto preko noći. A kad smo konačno došle do kolodvora, 11 eura koje je trebalo platiti za parking nam je čuvar jednostavno oprostio i napisao ceduljicu plaćeno. Hvala simpatični stanovnici Corka!

Druga postaja nam je bio Galway, do kojeg smo išle preko Kilarney nacionalnog parka. Taj nacionalni park je neki spoj Plitvica i Medvednice – spoj ogromnih jezera oko kojih raste dosta gorskog raslinja. Ništa egzotično, ali lijepo svakako.

Galway je  gradić na atlantskom oceanu, lijepo uređen i prepun svježeg oceanskog zraka. Galway je i studentski gradić, što u prijevodu znači jeftinu pivu i puno mjesta za izaći. Kad smo recepcioneru u Corku obznanile da nas put vodi u Galway u petak, zabrinuto je upitao jesmo li rezervirale smještaj, jer naći smještaj tamo petkom nije baš trivijalna stvar. Galway svakako treba vidjeti i doživjeti, ali ako vas put navede u Irsku, a imate viška vremena, obavezno posjetite…

Aran Islands. Priznajem da je tog jutra moj entuzijazam za posjetu tim otocima bio na razini temperature smrzavanja vode, a s obzirom na vrijeme, nisam bila sigurna hoće li se prije smrznuti voda ili ja. Magla, hladno, puše – Atlantik nam je odlučio pokazati ono najgore što ima za ponuditi. Nakon sat vremena vožnje u nekom poluraspadnutom brodiću došli mi na najveći u tom arhipelagu otoka. Ja već u prvom stadiju hipotermije, nagovaram ekipu da odemo popiti kavu. Kako se moj prijedlog rado prihvaća, sjedamo na kavu u jedan (jedini?) kafić blizu obale. I dok ispijamo kavu, probija se sunce. Iznajmljujemo bicikle i krećemo u istraživanje otoka. Prije toga još posjećujemo veliki dućan s isključivo vunenim stvarima, gdje glas razuma ipak prevaguje da ne kupim šeširić sa donje slike.

sesiric

Cijeli otok ima možda 11 kuća, ali ne baš kuća, nego više vila. Svaka kuća(vila) ima svoje konje i krave. Jedan dečkić od kojih 10ak godina se naljutio na nas jer smo biciklima zablokirali ulaz u tor za konja. Putem smo nabasale i na dva magarca, koji su nam se odmah umilili i na kraju smo ih hranili suhim voćem i orasima. Ako niste znali, magarci su zakon. Cesta po otoku završava na dnu napuštene tvrđave, do koje se penje pješice nekih 20ak minuta. A sa te tvrđave – s lijeve strane pogled na otok, čitavih 11 kuća i zelenilo između, s desne strane samo pogled na Atlantik i veliko plavo prazno ispred, a ispod – strme klisure od kojih 20, 30 metara koje se okomito spuštaju u more i nestaju među valovima. P.r.e.k.r.a.s.n.o. Breathtaking, rekli bi Irci (i ostali engleski govornici, nećemo sad diskriminirat).

Voljna sam revidirati san o iznajmljivanju dasaka za surfanje na nekoj havajskoj plaži za iznajmljivanje bicikala na Aran otočju, a u sklopu toga imat i svoju slastičarnicu. (Jeli smo kolače i nisu mi baš neka konkurencija). A pritom mir i tišina, zelenilo i plavetnilo. Raj.

 

Published in putovanja